www.japanci.blogspot.com

AKCIJA: POMOĆ JAPANU


AKCIJA: POMOĆ JAPANU



Ispis E-mail
Povodom tragičnog zemljotresa i cunamija koji su 11. marta pogodili Japan i izazvali velike ljudske žrtve i patnje, kao i ogromnu materijalnu štetu, Društvo Crvenog krsta/križa BiH pokrenulo je humanitarnu akciju za prikupljanje finansijskih sredstava za pomoć nastradalim u ovoj zemlji.

Apelujemo na gradjane Bosne i Hercegovine, vladine institucije i privredne subjekte da u skladu sa svojim mogućnostima daju doprinos za pomoć ugroženom stanovništvu putem uplata na donatorski račun otvoren kod Volksbank BH d.d. Sarajevo broj

140-101-00240584-58
sa naznakom „ZA POMOĆ NASTRADALOM STANOVNIŠTVU JAPANA“ i pozivom na humanitarne telefone

Telekom Srpske 1433 (cijena 1KM + PDV)

BH Telekom 090 291 032
cijena poziva iz fiksne mreze iznosi 2,211 KM
cijena poziva iz mobilne mreze iznosi 2,218 KM

HT Mostar 092 890 830
cijena poziva iz fiksne i mobilne mreze iznosi 2,34 KM

Poseban apel upucujemo članovima Udruženja JICA Alumni, te svima onima koji su pohađali kurseve ili bili stipendisti Vlade Japana da se na simbolican nacin oduze za sve dobro koje nam je narod Japana pruzao, podržavajući poslijeratni oporavak Bosne i Hercegovine, ulažući u infrastrukturne i ostale projekte, te programe edukacije.

Zahvaljujemo se svim onim koji će svojom uplatom pomoći ublažavanju posljedica navedene katastrofe.

Podaci za uplate iz inostranstva:

Account holder: Red Cross Society of Bosnia and Herzegovina
Account No: 14010100240584-58
Name of the bank: VOLKSBANK BH dd Sarajevo
Address of the bank: Fra Andjela Zvizdovica 1/A
71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina

SWIFT: VBSABA 22
Bank code: BA39-14010100240584-58

Najava


"Dani Japana" održaće se u Banjoj Luci 21. i 22.3. u organizaciji Udruženja JICA Alumni u BiH i uz podršku Ambasade Japana u Bosni i Hercegovini.

Program:

21. mart, amfiteatar Arhitektonsko-građevinskog

fakulteta Banjaluka
...
17:30 - predavanje o modernim tendencijama u japanskoj kulturi

18:30 - prezentacija stipendija japanske Vlade


22. mart, Muzički paviljon Parka 'Petar Kočić'

17:30 - prezentacija o Japanu, kulturni ataše Japana u BiH, Tamaki Usuda

18:00 - Život u Japanu iz ugla stranca, Radovan Pavlić

19:00 - Prikazivanje kratkog filma 'Time of the wave', makedonske režiserke iz Tokija Andrijane Cvetković

19:30 - Japanski koktel parti

Ulaz na sve događaje je slobodan!

Posljednji objavljeni postovi


>>> Demo, mokra ti ja!

Poslije dugo vremena, opet naiđe zanimljiv materijal na mene, pa moram da se vratim ovamo...

Dakle, evo malo demokratije na korporativno-japanski način. Ispod je sadržaj poruke u kojoj su sva lična imena i stvari koje bi mogle identifikovati kompaniju ili ikoga u njoj precrtane crnom bojom. Ako vam se da, i ako čitate engleski, slobodno pročitajte šta tu piše, a poslije poruke slijedi i moj prosvijetiteljski komentar...



Dakle, moju bivu kompaniju je pritisla inspekcija, pa je firma organizovala sindikat, samo je sama riječ za sindikat - "union", bila strogo zabranjena. Za predsjednika sindikata, koji se ovdje zove "staff representative", se dobrovoljno javio moj nekadašnji šef Prco...

>>>nastavak

>>>Pite, tepsije i ostalo

Čitam jutros novine i u njima vijest kako su preko noći vandali polomili 13 sadnica javora i platana u samom centru grada, ali me još više šokirala vijest kako su prije nekog vremena neka "NN lica" u jednoj noći polomila 77 sadnica na istočnom tranzitu. Policija je, kao i obično, "obavila određene radnje i postupke na pronalaženju i kažnjavanju ovih NN lica" i truć-truć, bla-bla...

Zamezio vuk magarca...


Nemam pojma o kolikoj šteti se radi, pretpostavljam ne maloj, pa me zanima zašto mi, kao društvo, ostavljamo prostora budalama da nam troše pare i živce. Izložio sam problem, hajde da pređemo na predloženo rješenje...
>>>nastavak

>>> Go vertical

Kao što sam obećao, evo nastavka naše post-Japanske avanture...a biće i odbunkerisanih postova još, ali vratimo se na temu - go vertical...

Tamo svaki drugi trendi Japanac nosi šešir. Japanke isto, i to ih ima raznih, od bejzbol kapa, vunenih kapetina do šešira. Pogotovo nam je bilo ludo to što oni vunene kape nose nekada i usred jako toplog ljeta. I nama to bijaše zanimljivo, pa sam i sam kupio dva šešira koja u Banja Luci vjerovatno nikad neću staviti na glavu u javnosti...
>>>nastavak...

>>> Još topli postovi...

>>> Čoko-moko

Dakle, naša velika Azijska avantura se završava i za 6 dana se vraćamo za Balkanistan, tako da se vidimo. U međuvremenu evo jednog kratkog, pomalo slatkog posta na temu kako sve može da se upropasti..
>>>nastavak...

>>> Gola istina

Bridal shaving, šta više reći! Brijanje nevjeste, sve sa slikom u vjenčanici na reklami, pretpostavljam da je svako ko nikad nije kročio nogom u Japan u ovom momentu u najmanju ruku zbunjen. S pravom, i ja sam bio, ali evo, sad ću da elaboriram...
>>> nastavak

>>> Sapporo snow festival

Poslije nekoliko godina bezuspješnog planiranja odlaska na ovu svečanost, ove godine nam je (djelomično) upalilo. Kažem djelomično jer smo morali ići Andrej i ja solo, ali nema veze, sve za viši cilj...
>>> nastavak

>>> Vikendaši

Prije neki dan vikend, ja naravno radim, krećem s posla u 3 popodne, firma radi sa pola snage uprkos lošem vremenu koje vani vlada...spor dan...
Ali, u jednom jako marljivom odjeljenju nije vikend...

>>> nastavak


>>> Najčitaniji postovi

>>> Hiroyama-Okashima

Naslov čudan, brzi izvještaj o putu do Hiroshime i Okayame, dobro, ne bas toliko brzi....

Poslije puno vremena smo osjetili kako to izgleda živjeti i muvati se po malom gradu...Okayama...Ovo "malom" da ide pod navodnike, dolazimo iz Banja Luke i reći za grad od 700.000 ljudi da je mali je glupo, ali opet, već smo tri godine u Tokyu koji je nekih četrdesetak puta veći pa nam sve ovo izgleda kao umanjena kopija jedne Tokijske suburbije. Poređenja radi, grad Ichikawa kojem pripadamo zajedno sa znatno manjim obližnjim Urayasuom ima otprilike toliko, a oba grada su samo jedna velika spavaonica na putu za veliki prljavi Edo ili Tokyo.

Hirošima



Šta više reći, grad sinonim armagedona, krajnje destrukcije, možda najtužnije mjesto na planeti. A opet, grad toliko lijep i živ, pun mladih i zabave, turista, života, kakav paradoks....

>>> nastavak

>> Chichibu - chichiba

Ovdje smo već nekoliko godina i istrošili smo sva izletišta koja možeš naći po turističkim vodičima, pa se sad pomalo okuražimo da odemo i na neka manje poznata i eksponirana mjesta. Tu se javlja jedan problem....

Po vodičima i internetu možeš da vidiš fotografije koje je profesionalni fotograf napravio uz bruku opreme, osvjetljenja, pomagača, itd., ali kad dođeš na to mjesto, ispostavi se da je ta atrakcija bar za upola manje zanimljiva. To nam se desilo par pu
ta, ništa strašno. Mjesta koja smo išli da vidimo su i dalje bila atraktivna, ali u manjoj mjeri nego na slikama, možda su naša očekivanja, nastala na osnovu tih slika, bila prevelika, ne znam.

Tako smo se na vrhu mt. Takao odlučili za spuštanje najtežom stazom da bi vidjeli neki prelijep vodopad, da bi se ispostavilo da je to malo jači potok, a vodopad ravan onom pored banjalučkog Venecija mosta sa Mejdanske strane (za one koji nisu iz BL, radi se o nimalo ekološki napravljenom slivniku otpadnih voda)....


Uglavnom, odlučimo se na izlet u Chichibu, grad u Saitama prefe
kturi sjeverno od Tokya, da posjetimo polja pflox subulata, nekog niskog cvjetića, koje je pripremljeno tako da se ljudi fotografišu u tim bojama, sjede i zameze, malo se opuste....

>>> nastavak



> > > Kutak za sportski trenutak

Ostao sam dužan za par događaja, pa evo da platim ceh.... U oba slučaja glavni "krivac" što su se dogodili je jedna naša prijateljica iz Češke, pa joj se ovim putem još jednom i zahvaljujem. Prvo da ispričam kako je bilo na trci formule 1 za veliku nagradu Japana negdje tamo u septembru.

Drugi događaj, ništa manje interesantan, je bio odlazak na finale Svjetskog kupa u fudbalu Mančester Junajted protiv Kite (?!). Ovaj put u još većem stilu, vjerovatno najbolji odlazak na tekmu u životu, daj Bože da budem doživio još ovakvih. Imali smo karte namjenjene Češkom ambasadoru, što u stvari znači odlična mjesta+klopa u neograničenim količinama+alkohol u istim...


>>> nastavak


>>> Zemlja čuda

Stvarno jeste. Japan - zemlja čuda. Da mi je neko prije 15-ak godina rekao da ću slušati "Zenica blues" i još neke pjesme "Zabranjenog pušenja" na srpskom jeziku u Tokiju, rekao bi mu da se ostavi rakije...

Ali, čuda se dešavaju. Emir Kusturica, Nele Karajlić i čitav "The No Smoking Orchestra" je u četvrtak svirao u Tokyu pred preko 3000 ljudi u potpuno novoj JCB Hall dvorani.



>>> nastava
k...

>>> Tokyo Motor Show

Kako sam i najavio, išao sam na Tokyo Motor Show. Bilo mi je jako teško otići jer je sajam završavao u sred serije od nekoliko noćnih smjena, odatle ovaj tanuki-chan izgled (ili ti na srpskom rakun-look), ali nisam mogao odoliti. Zadržao sam se kratko, koliko da obiđem štandove, i onda trk kući na spavanje natovaren prospektima kao partizanski konj (bez šale, nakupio sam, po mojoj procjeni, između 7 i 10 kila papira, a još nisam sve ni uzimao). Da počnemo odmah po megapikselima, na ulazu motocikli...


>>> nastavak...

>> E-lovers

Otkako sam ja došao ovamo, koristimo Verin nalog na Skypu. Bilo nam gnjavaža otvarati neki zajednički nalog pa obaviještavati narod kako ide....

E, to ima lošu stranu, ne možemo da živimo od nekih ljubavnika koji bi da bace neku romansu preko Skypa, a valjda im je zanimljivo to što živimo u Japanu (tj. što Veri živi u Japanu, mene oni baš i ne žele u toj cijeloj kombinaciji). Uglavnom, dnevno dobijemo bar 4-5 zahtjeva za autorizaciju naloga sa svih strana svijeta. Dole su oni najsočniji koje sam odabrao i sačuvao od
zaborava....
>>> nastavak...


>>>> Harajuku - sajam budala

Već duže vrijeme čuvam ovu temu za jedan malo duži i studiozniji post, pa evo ga sad. Harajuku je stanica u centru Tokija koja je otvorena 1906. i preživjela sve nedaće od tada uključujući i saveznička bombardovanja pred kraj rata koja su ubila više ljudi nego atomke u Hirošimi i Nagasakiju, tako da je sama zgrada već atrakcija.

Obližnji nadvožnjak preko pruge je u novije vrijeme postao okupljalište buntovnih tinejdžera i svih koji se tako osjećaju, a imaju potrebu da budu zapaženi. Ovo je fin način da se objasni da se ovdje skupljaju takve neopjevane budale da bi Merilin Menson ovdje prošao maltene nezapažen.
...
>>> nastavak...

::: back TO top :::

1 Comment:

Anonymous said...

научили

 
Back To Top