Stvarno jeste. Japan - zemlja čuda. Da mi je neko prije 15-ak godina rekao da ću slušati "Zenica blues" i još neke pjesme "Zabranjenog pušenja" na srpskom jeziku u Tokiju, rekao bi mu da se ostavi rakije ili "smiješnih cigara", šta god troši i dozove pameti...
Ali, čuda se dešavaju. Emir Kusturica, Nele Karajlić i čitav "The No Smoking Orchestra" je u četvrtak svirao u Tokyu pred preko 3000 ljudi u potpuno novoj JCB Hall dvorani.
Neopisivo! Japanci koji plešu kao ludi, skidaju se do pasa po ugledu na Neleta, iako ne razumiju ništa ili jako malo kad Nele priča na engleskom, a na ostalim jezicima sigurno ništa. Kusta pokušava da dozove djevojku koja će da bude Julija u jednoj od pjesama na pozornici, a ona se toliko stidi da joj je trebalo pola minute da izađe gore. Jednostavno rečeno, magične stvari su se dešavale pred našim očima.... 
Nele koji pjeva, pa siđe i prošeta kroz publiku, popne se nekom na stolicu, ode do balkona, rukuje se sa svima, malo posjedi na balkonu, otpjeva pola pjesme odatle, pa se vrati. Takva neposrednost osvaja publiku makar pjevač pjevao i na marsovskom... 
Podsredstvom najbolje kumice na svijetu smo se uvukli u bekstejdž (hvala Tiki!) pa sam imao priliku upoznati over veličine, popiti "pivu" sa njima, ali upoznati i neke zanimljive Japanske likove.
Nele kao Nele, neposredan, zanimljiv do koske, pravi kralj magle i sumaglice, cigara u ruci, u drugoj 'ladan "Hakinen". Priča kao da sam se našao sa nekim od jarana sa Starčevice... Kustu su Japanci opsjedali, za njega znaju, već sam pisao o tome kako smo ovdje gledali "Sjećaš li se Doli Bel" u sklopu serije njegovih filmova. I on isto kao i Nele, otvoren, srdačan, neobično običan, a ipak takva veličina da mu se diviš čim ga ugledaš, nema veze što ga možda i ne razumiješ kao čto je bio slučaj sa većinom prisutnih Japanaca. Sparavalo kao i ova dvojica, laganica, zajebancija, pivo, cigare..... 
Isto kao i ostali iz benda i logistike, Neša Petrović, Zoki Milošević, ostatak vesele družine, laganica, pijuckanje, ćaskanje....
Od prisutnih Japanaca moram izdvojiti "Čegija" na slici ispod, čovjek je novinar po imenu Yukihiko Kimura, pripremio se čovjek za koncert. Partizanova trenerka, a ispod nje Željin dres. Jeste da je Željin dres poslijeratni sa natpisom "nogometni klub" umjesto prijeratnog "fudbalski" što ne ide uz njegova podignuta tri prsta, ali za Japanca je sve ovo što je on napravio puko savršenstvo.
Druga kreatura je ova/ovaj/ovo na slici dole, ne znam ni kako da ga/je nazovem. Prejako. Ništa bolji nije bio ni ovaj Rosinante (jeste da se on trudi da izgleda kao Don Kihot, ali mene je više podsjećao na njegovog paripa), ne znam šta je on smislio, pravi "rebel without a clue". To je to, ukratko, na ovom linku se nalazi i galerija slika na Flickr-u sa koncerta, pa pogledajte....
Galerija slika na Flickr.com (uskoro)
Zemlja čuda
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
5 Comments:
Stari se stari.
Za Kustu nisam vjerovao da je vislji od tebe ,bar onoliko koliko se da primjetiti na slici.Ali za Doktora Karajlica...primjeti se da si se sageo ustranu ,ali me zanima koliko si prelomio u koljenima???
Negdje `90.te(dok sam bio srednjoj skoli) sam imao priliku da prodjem pored Doktora ,njegove zene i bebe koju je nosio u narucju.Tad sam bio 1.80 ako ne i vise.Nisam mogao vjerovati koliko je liliputaner.
Nadam se da je dobio koji cm. ili si ti "prelomio" ledja.:-)
Poz
Nije Kusta toliko visi od mene, na toj slici gore je on malo ispred mene u kadru pa to mozda malo utice na tvoj sud, ali je kralj, nevidjeni kralj. Nele je stvarno legenda, a sad koliki je, to nema veze...
Sjetimo se samo onog skeca TLN sa razvlacenjem pomocu limuna i uvrtanja obrvi, legendarnog dijaloga Minke i Djure:
...nema limuna more l' grej'frut?
More, kad se on od limuna 'voliko povec'o, ti 's se od grej'fruta bar uduplat'!
Dobro dosao nazad, putnice namjernice!
Pozdrav za Neleta i Kustu od raje sa Starčevice, hehe milo nam je što ih porediš sa nama.
Čuj koliko je visok, kakvo smaračko zapažanje?!
Pozz
ah, takvih susreta u mjestu besvijesnom se nadje, kad covjek malo proseta Kuglicom. Na Bregu sam plesao u Varsavi (puno votke je trebalo za probaviti, ali tamo se i pije puno votke na festama), u Berlinu se necu ni sjetiti kaj (ni)sam cagal (ali sam cugal). Ali slazem se da je ovo Marsijada, fakat, Zenica Blues u Japanu. Carevi.
Као што рекох у неком од коментара горе - одичан ти је блог. Допада ми се како пишеш, а Јапан слично доживљавамо. Немам превише тога да додам, уживам у читању. Једино ми је мало чудно што нема никаквих датума. Или ми нису баш пред очима. Поздрав теби (и "вамелији") и поздрав Јапану. п.с. Јеси ли можда био у Шизуоки - драма лијепо мјесто. Тамо сам ја живјела.
Post a Comment