Na istoj stanici na kojoj je i pravoslavna crkva i Vericin fakultet nalaze se i Šintu i Budistički hramovi, obe Japanske ''glavne'' vjeroispovjesti. Iako nama slični, hramovi se jako razlikuju.
Šintu je izvorna Japanska religija i u slobodnom prevodu znači ''Božiji put''. Vjernici obožavaju ''kami'' tj. Sveti duh koji može da preuzme formu mnogih stvari (vjetra, planina, rijeka, drveća...) i ovaj duh ima nebrojeno mnogo formi. Nemaju ni vrhovno božanstvo ni neki određeni tekst molitve. Do II svjetskog rata je bila zvanična državna religija. Hramovi su im pomalo sumorni i u tamnim bojama sa malo ukrasa. Kao i većina njihovih bogomolja, okolina hrama je prepuna prirode, biljaka sa svih strana svijeta, slikara koji slikaju motive hrama...
Drugi hram je budistički, kitnjast, u zlatnim i crvenim bojama, sa velikim i nakićenim zmajevima, lavovima, lampionima...
Budizam je nama poznatija religija, u Japan je stigla preko Kine (a odakle bi uopšte ) i druga je bitna religija.
Hram je bio prepun ljudi jer je bila nedjelja, a potrefio sam i tradicionalno vjenčanje u hramu.
Primjetio sam jednu stvar koju obadvije vjere i hrama imaju zajedničku, a to je mjesto na koje možete da okačite svoje želje napisane na papir ili drvenu pločicu. Na slici su drvene pločice iz šintu i papirići iz budističkog hrama.
