Žvaka za seljaka

Prošle godine sam htio da pišem o ovome, ali mi je nekako promaklo, tako da vam dajem staru vijest, bar što se Japana tiče. Dakle ovako, ovdje se od prošle godine prodaju žvake sa aromom ruže. Nikakva vijest. Šta je spektakularno sa njima je da ove “kaugume” imaju skrivenu moć (zvučim kao najava nove epizode "Pokemona"), ako ih konzumirate, slijedećih sat-dva će cijelo vaše tijelo otpuštati ugodan miris ružinog cvijeta!?

Šta mislite, kakvo bi to opštu revoluciju donijelo mnogim Balkanskim sferama života? Šofer “trin'es'ke" koji ne smrdi ni na bijeli luk ni na znoj, “đul-guma” pokriva obadvije zamamne arome? Pa šalterski radnici i delegati u raznoraznim “sekretarijatima” koji jadni, prezreni i ugnjeteni rade u neklimatizovanim sobama? Sweat-free autopijaca nedjeljom? To bi bio toliko idealan svijet da bi pojmovi raj, Amerika i socijalna država potpuno izgubili na značenju...

Naknadno bi morali od Japanaca tražiti da izmisle i nešto protiv kolutova ispod “miški”, ali to je druga priča.

Kao i svaki pravi istraživači, isprobali smo preparat na sebi. Da budem iskren, sam miris i ukus u ustima nisu baš obećavali i više su podsjećali na one jeftine kineske mirišljave gumice za brisanje grafitne olovke na koje smo se ložili kad smo bili klinci, pa ti ih neko donese iz Njemačke ili Trsta. Upravo shvatih da kad si u osnovnoj školi, stvarno ti prolaze svakakva sranja, zar ne?

Nazad na temu, glupost osnovnoškolaca ostavljam po strani ovaj put. Znači ukus ništa naročito, a zbog prejakog mirisa opisane gumice koje se sjećate iz O.Š. koja je, naravno, dobila ime po nekom ubici Švaba, npr. “Osnovna Škola Velimir "Bata" Živojinović”, ništa drugo ni ne možete da omirišete, pa ni taj očekivani ružičasti vonj svog inače smrdljivog tijela. Pomalo razočaran, pljunuo sam žvaku u smeće, sjeo na balkon i počeo da ovo kucam uz kafu (...čika-Duško, čika-Duško, znam kako je nastala riječ BLOG, jedan čo'ek pisao dnevnik na balkonu, pa od engleskog Balcony i LOG nastalo BLOG....).

Sunce je napokon dovoljno jako u Tokyu da bi u ovo doba dana bilo ugodno toplo, a kafa je ubrzo preuzela komandu nad svim mojim čulima. Pomirišem ruku, kad ono stvarno miriše na nekakvu cvećku?! Ne mogu da motherf..kin' vjerujem.

Nije sad da ne može da se živi od mog prisustva, pogotovo na otvorenom, ali isto tako moram priznati da nešto “miruhi” s moje ruke, čak i koljena. Druge dijelove tijela ne mogu da provjerim.

“Čudo” proizvodi Japanski kozmetički gigant Kanebo cosmetics i žvake se punim imenom zovu Otoko kaoru ili u mom preslobodnom prevodu “Miris muškarca”. Po njima, namjenjene su muškoj populaciji od 20 do 50, mada bih ja dodao da mušterija ima i u drugim starosnim kategorijama, a ni suprotni pol nije imun na miris papagaja. Sadrže tvar zvanu geraniol ekstrahovanu iz ruža i koriste prirodni mehanizam ljudskih znojnih žlijezda da distribuišu prijatan miris, isti mehanizam odgovoran za neprijatan miris ljudskg tijela poslije konzumiranja alkohola ili bijelog luka.

Naravoučenije:

Nikad ne sumnjaj u Japanca kad su u pitanju glupi i potpuno nepotrebni patenti...

::: back TO top :::