Evo nas opet, nemamo interneta kući, pa nam ne ide održavanje bloga. Ali, dostupan nam je najjeftiniji internet provajder na svijetu - komšijski wireless. Mada je veza moguća samo između 8 i 11 naveče, nama je zasad sasvim dovoljna. Za kojih desetak dana smo opet onlajn.
Do tada, ovaj post posvećujem još jednom od nama ne-Japancima teže razumljivih Japanskih običaja, hanamiju (花見), t.j. posmatranju trešnjinog cvijeta - sakure, ali i drugih, npr.šljive - ume hana (cvijet ispod ovog pasusa). To je takođe razlog da se ode u park i posmatraju pupoljci, ali je to samo zagrijavanje za sakuru. Prava stvar tek dolazi.
Dok sam uspio da ovo postavim na internet, procvjetala je i trešnja, evo jednog velikog drveta iz hrama u komšiluku na slici dole. Ovih dana svi planiraju da idu na hanami ili u doslovnom prevodu gledanje cvijeta. Porodice i prijatelji odlaze u parkove i uz lagani piknik posmatraju drveće koje je u ovo vrijeme bez lišća, ali pokriveno beharom.
Sakura je jedan od simbola Japana, metafora prolazne prirode života, prelijepi ružičasto-bijeli pupoljci izlaze i otpadaju najčešće u istom danu i ovih dana se nalaze na svemu. Od igle do lokomotive, sve ima naslikanu sakuru, kolači su umješeni sa njom, ma sve je roze. A nekome ko nije Japanac vjerovatno je najčudnije sljedeće: nama je prva asocijacija na trešnje odlomljena grana puna crvenih boba koje su slatke i koje treba pobrstiti što prije i tražiti još. Sakura ne daje jestiv plod. Ovaj narod je toliko voli samo zbog ljepote njenog cvijeta, njegove nježnosti, ljepote i prolaznosti. Ovih dana ćemo i mi negdje u veliki park na hanami, pa ću dodati i slike masa koje mirno sjede u parkovima i gledaju u drveće...
Sakura ludilo!
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
0 Comments:
Post a Comment