Ja sam robot u srcu i duši....

Što bi rek'o RASMC "...na kući se softver puši, na tavanu hardver suši, ja sam robot u srcu i duši.....!".

Pa pošto je poznato da sam veliki poštovalac njegovog lika i djela, evo još jednog posta na temu robotike. Ima ih ovdje koliko ti treba. Krivo mi je samo što nemam vremena da to sve zabilježim, ali mogu i ovakve crtice da prođu.

Evo jednog iz tržnog centra kraj kojeg smo prije živjeli na Odaibi, radi kao portir, stražar, služba informacija, sve.

Ne pita za godišnji, ne kasni sa marende, samo radi i to samo svoj, nikad tuđi posao. Idealan radnik. Ne smrdi na burek. Ne puši. Nikad ne mora da ide ranije s posla. Ne slavi slavu, rođendan ili Yom Kipur.

Povremeno zahtjeva kabl sa cijelih 110V - 60 Hz da se malo osvježi i opet ode svojim digitalno mapiranim putem. Djeca izludiše za njim.

Kad ga pitaš gdje je neki butik, a on odgovori ženskim glasom. Nije valjda da su svi roboti žene? Jedna slika je malo starija, zato je moja gospođa trudna, a robot nosi kapicu djeda Mraza, a i kvalitet nije nešto, slikano mobilnim telefonom....

Ovaj dole je hit, robot usisivač. Znam da bi meni valjao, radi po noći dok svi spavaju, nečujan je, jedino što sam ne mjenja kesu. Kad mu je baterija pri kraju, on sam ode do baze i napuni se.

Mudar mali, nema šta.

Polako ali sigurno, automatizacija se uvlači u domaćinstva. Kad će stići do nas, pitanje je.

Kad budem išao do imigracionog, svratiću do Mitsubišijeve upravne zgrade, oni imaju nekoliko sličnih junaka. Do tada......

::: back TO top :::