Vikendaši

Prije neki dan vikend, ja naravno radim, krećem s posla u 3 popodne, firma radi sa pola snage uprkos lošem vremenu koje vani vlada...spor dan...

Ali, u jednom jako marljivom odjeljenju nije vikend, više liči kao da je ponedjeljak ujutro. Bar polovina zaposlenih mirno sjedi i kucka u kompjutere. Ni pošten prdež da se prolomi. Za one koji ne znaju, kompanija u kojoj radim se bavi meteorologijom, smjenski rad ovdje nije ništa novo. Samim tim, ništa čudno ne bi bilo u početku zapleta opisanog gore da odjeljenje koje pominjem nisu - finansije. Dok se presvlačim, razmišljam da nema neki razlog zašto su svi tu, a koji ja sada ne mogu da dokučim.

Plate su već podijeljene. Početak mjeseca prošao, tada na jednom sastanku izlažu prodaju i naplatu firme, nije ni to...vidim među njima njihovog šefa, jako prijatnog, ali zajebanog Japanca, imao sam posla jednom sa njim kad moj klijent nije platio neki račun na vrijeme. Onako, fer igrač, pragmatičan, ali me nije ispustio iz šaka dok nismo prešli sve i jednu uplatu i isplatu koja je preko mene išla, u detalje, poslije kad se stvar razjasnila je bio skroz prijateljski nastrojen.



Sjede oni i kucaju, ja krenem na voz, sretnem jednog kolegu koji radi sa mnom, ispričam mu ovo. On mi u 3 rečenice oči otvori, ipak je on ovdje malo duže, duplo duže nego ja.

Pošto su jadnici radnici u knjigovodstvu, nemaju ništa drugo da se dokažu kao što imamo mi u "proizvodnji", ne mogu smisliti novu uslugu, povećati prodaju, udobrovoljiti klijenta svojom ekspertizom, isprogramirati neki novi alat, takav im posao. Jedino se u ostajanju na poslu mogu dokazati svom nezgodnom šefu, pa to i rade. Sjede i prave se da su zaposleni, a vjerovatno pregledaju rezultate bejzbola ili sumoa, čitaju strip, nešto tako...

Sutradan nedjelja, osvanula sunčana, prelijepa, ja morao da radim, siđem na 19 sprat gdje ova djeca što sam ih opisao gore sjede i....svi na broju! Sjede, kucaju...Nekako shvatam zašto su juče bili tu, kišno vrijeme (juče padalo k'o za prvomajski roštilj), uostalom i kod nas ima radnih subota, ali danas?

Ne kontam.. Neke stvari iako gledaš, ne vidiš, treba neko da ti to što gledaš očima nacrta na tabli kredom pa da to postane vidno mozgu. Tako sam i ja ovdje, još mi je jednu stvar ovaj momak otkrio u skorije vrijeme, ali ću je otkriti kad isfotografišem nekoliko dokaza za moju tezu. Za sada, hvala gospodinu Donkiju, kako ga zovemo, na prosvijetljenju...

Kako izgledaju radnici u Japanu poslije par godina staža možete vidjeti na fotki, skinutoj sa interneta od nepoynatog autora kome se ovim putem izvinjavam na pirateriji...Zanimljivo, ovaj dečko je ovoliko propao za 3 godine rada, ja sam nakupio više od toga...hm....da li treba da se zabrinem???