www.japanci.blogspot.com

Ekologija i licimuri

Nisam od nekih tvrdokornih ekologa, nikakva tajna. I dalje mislim da se ljudi kod nas bave ekologijom da bi se grebali za pare od nekih bjelosvjetskih polušpijuna i raznih "nevladinih" fukara. Mislim da je očito da duh Ilije Čvorovića još snažno obitava u meni. Situacija po svijetu je slična, smatram da je ekologija oblast na koju se lože polovni hipici i Petri Panovi koji odbijaju da odrastu i nađu pravi posao. Šta ćeš, zadrti balkanoid, takav sam. Ali na ovo o čemu ću da pišem, morao sam da odreagujem.

Zašto? Zato što mrzim licemjerje. Pardon, "licimurstvo" što bi rekao još jedan od mojih idola, Savo iz Kikinde (ko ne zna za Savu, link za njegov najčuveniji video-klip je ovdje).

E, pa mislim da su Japanci veliki "licimuri" kad je ekologija u pitanju. Puna im usta očuvanja okoline, smeće izbacujemo u 10 puta, razvrstavajući pritom plastiku, staklo, tetrapake (koji moraju biti isječeni u odgovarajući oblik, oprani iznutra i povezani konopcem), baterije, Pivu od Tare, Drinu od Save, gorivi otpad, negorivi otpad, Haške optuženike, odjeću, elektronske uređaje, konzerve, M6 vijke, toplu od hladne i mlake vode, garež od prašine po receptu iz Top Liste Nadrealista i ko zna šta sve ne. Sve to da se gospoda smećari koji , usput budi rečeno, prave grdne pare reciklirajući ove NAŠE sekundarne sirovine ne bi isprljali, pa zbog toga osjetili poniženim i ostavili naše smeće ispred zgrade. I to nam se desilo.

Naša japanska gazdarica nam je donijela kese na vrata sa najsrdačnijim osmjehom punim kurto-jebene-azije koji možete da zamislite, onim koji samo stariji azijat može da namjesti dok u istom momentu u sebi misli "...glupi stranci, ne znaju kako da razdvajaju otpad, što sam im pomogla i izdala stan za onih tričavih 1000 dolara....".



Uglavnom, neću više o smeću, nego o kitovima. Japan se tvrdoglavo opire prestanku lova na kitove. Ove godine su odlučili da lansiraju najveći izlov od šezdesetih naovamo, ciljajući na oko 1000 primjeraka. Najveći broj od toga se odnosio na kljunaste kitove, podvrstu čiji je status samo stepenik iznad ugožene. Manji broj se odnosio na grbave i velike sjeverne kitove koji su i dalje duboko na listi ugroženih vrsta. Jedna od osobenosti nekih od ovih vrsta kitova je da žive u porodičnim jatima i kada jedan član bude pretvoren u japanske ručkove, oh, šta ja to rekoh, mislio sam naučne eksperimente, ostali u grupi polako kopne i cijelo jato se raspe od "tuge", ako tako možemo nazvati te iskonske kitovske nagone. Dirljivo, zar ne....

Izgleda da nije dirljivo Japancima, njihova djeca u velikim javnim akvarijumima kad vide "nemoa" ili bilo koju ribu uopšte, pogotovo tunu, ne kažu da je lijepa, slatka ili tako nešto, već おいしい, "oišii", u prevodu "ukusno" ili "kako je to ukusno!!!"....

Japanci su bili poznati po tome što bi od kita iskoristili i pojeli sve što mogu, već sam o tome pisao u postu "Marunouchi cow parade" i lov na kitove je dio njihove tradicije. Na osnovu te teze su Japanci pokrenuli program sa svojom besmislenom skraćenicom JARPA kojim će u "naučne svrhe" loviti kitove svake godine. Sami sebi određuju koliko mogu i kojih vrsta da izlove, uprkos protestima svih mogućih ekoloških organizacija i većine stranih vlada. Kadija te tuži, kadija ti sudi....

A o kakvom se "naučnom istraživanju" radi najbolje govori slika gore iz obližnje ribarnice na našoj stanici. Iznad rashladnih vitrina sa ribom stoji ova slika sa različitim vrstama ovog inteligentnog sisara. Mene podsjeća na one predratne postere koji su se mogli vidjeti u državnim mesnicama na kojima su bile nacrtani prasići, telići i jagnjići i označene kategorije mesa. Ono, but, plećka, čerek, vrat....

Od ubijanja ih je odvratila australijska reakcija, "oziji" odluče da pošalju naoružani vojni brod i vojne aviona za osmatranje koji će da prate aktivnosti Japanaca. Izgleda da je gospodin Broving sa svojih 12,7 milimetara ispao odličan diplomata. Šta je Australiju na to navelo, vjerovatno ste pomislili opet ekologija? Pa, možda djelomično. A možda i korijen njihove intervencije leži u cifri od 290 miliona "šuštavih novčanica" na koliko se procijenjuje industrija turističkog posmatranja kitova u Australiji. Šta vi mislite, ekologija vs. 290 miliona $, u kom grmu leži zlatna koka?

Sve ovo ne mijenja činjenicu da je svima jasno da Japan hoće da lovi kitove u komercijalne svrhe, a sve to umotava u šareni papir naučnog istraživanja i to mi smeta. Najkontraverznije je da su zemlje koje sada najviše dižu frku na Japan zbog ovoga, SAD i Australija, ujedno i države koje su poslije drugog svjetskog rata dale zeleno svjetlo tada siromašnom i razrušenom Japanu da lovi kitove ne bi li prehranio svoju populaciju. Još luđi su podatci da je u jednom istraživanju Grinpisa 82% Japanaca reklo da nikada ili odavno nije jelo "kitovinu", uobičajenu namirnicu ovdje do sredine osamdesetih. Pošto je tržište trenutno malo, zalihe su se nagomilale, ali je zainteresovanih za ovo meso ipak malo. Pa zašto onda love kitove?

Ubij me ako znam ili mogu da naslutim! Jedna od pretpostavki je da cijela ova zavrzlama kod Japanaca izaziva osjećaj nacionalizma. Japan je zemlja ekstremno ponosnih ljudi koja je pretpila sraman poraz prije nekih 60 godina i jednostavno odbija da učini nešto samo zato što joj tako nalažu zapadne zemlje. Kao Srbin i balkanac vrlo dobro razumijem ovu nekad kobnu vezu inata i nacionalizma, i mi smo imali sličnih glupih, ali neminovnih poteza u istoriji. Još pogotovo kad u cijelom tom međunarodnom horu prednjače predstavnici istih onih zemalja koje su ih ne tako davno ohrabrivale da te iste kitove love, da ih oni, osvajači ne bi morali hraniti.

Je li vam poznat ovaj kliše, SAD i sateliti otvore Pandorinu kutiju kad im zatreba da ugase svoje taktičko-političke požare, ne razmišljajući da će ih isto to kroz nekih -xyz- godina "niz vodu" možda skupo koštati.....



Japan je i zemlja pakovanja, čak imaju i sajam materijala za pakovanje na nekih par desetina hiljada kvadrata. Šta god ovdje kupite, dobićete balzamirano u bar tri sloja starog dobrog poli-vinil-hlorida koji će se raspadati narednih par vijekova. U prodavnicama dijele kese kao predizborna obećanja, niko i ne priča o prestanku te loše prakse. Ova na slici gore, dobijena u jednoj od tih prodavnica, ima na sebi i ironičnu poruku, "Earth, ecology, effort", a provjerio sam, nije od polietilena koji je iole biorazgradiv....

Samo jedan od lanaca prodavnica je počeo da nudi "ekološke" papirne kese kao alternativu plastiketini. "Ekološke" sam stavio pod navodnike jer kakva je to ekologija koristiti papirnu kesu umjesto plastične, kad je da bi se dobio taj papir oboren neki "bukvić" u nekoj vukojebini, možda čak i na Balkanu. Zamjena teza....

Znam samo za jednu ekološku kesu. Višekratnu, od prirodnih materijala...

Babin ceker....

::: back TO top :::

4 Comments:

Kucanica u Japanu said...

E, nema do cekera, pa kazem ja...
:-))
Ali mijenja se to polako nabolje, sad su Benettonove vrecice za visestruku upotrebu najveci hit u Japanu... ne toliko zato sto su ekoloski opravdane, vise zbog toga sto Japanci luduju za torbicama i torbacima s potpisom. A o tome sam se vec raspisala...

Sretna Nova tvojoj krasnoj obitelji.

Anonymous said...

Svaka cast na obimnom textu,moram priznati da si probudio u meni extremno zelenog bean mILADINa(mada sam u sushtini uvjek takav i bio i ostao).
Gledao sam na televiziji istu stvar samo u vezi delfina...samo za plakati i vuchi se za kosu.
Ponekad im pozelim jedan dobar el ninjo,cunami ili zemljotres da ih nauci pameti kad ih niko drugi ne moze.
Kazes za ozzyje(od svih panSAXanglo-na obozavam njih a imam i razlog zasto,vjerovao ili ne bili su pod sankcijama od usa pa znaju kako je bilo i "nama"):
"Šta vi mislite, ekologija vs. 290 miliona $, u kom grmu leži zlatna koka?"
SUPER...u ekologiji!!!
A zasto???Pa bolje i to($$$) nego u mesne nareske.Ma nek zaradjuju pare kako hoche sam da ne prolivaju krv.Bilo je takodje i u vezi ajkula...**anje kros gusto granje :-(.

Putnik N.

Anonymous said...

E lepo si opleo japance! O ovom lovu na kitove je već pisano na sajtu:

www.svet-zivotinja.org ,

kao vest ili slično, a postavljen je i link za ovaj blog, pa bi možda mogli da sarađujete oko neke peticije ili akcije. Pozdrav!

Veri and Rasho said...

@ Kucanice

I ja sam vidio to za brandirane kese, ma lud narod pa to ti je.

@ PN

Aussies su skroz kul narod, jos nisam upozna nekog da je nista narocito....

@ Anonymus

Vjeruj mi mogao sam jos, nego mislim da sam i ovako zagrcio...
Mislim da cu updaejtovati jos nesto na ovu temu, imao sam puno reakcija....

@ Nekome ko je pisao komentar, a ja obrisao

Ja ovdje potkrijepim slikom ili bar tekstom sve sto tvrdim. Ti si donio hrpu ocjena o Japancima odnekud iz nekog balkanskog budzaka bez icega da stoji iza te price. Istina, puno recikliraju, najvise na svijetu, ali sta stoji iza toga je pitanje. Mozemo reci ekologija, mozemo rreci ekonomija. Japan nema nikakvih narocitih prirodnih resursa, pa je logicno da predvode svijet u reciklazi. Ali isto tako trose ogromne kolicine drveta praveci "ekoloske" jednokratne stapice za jelo. Pa to drvo negdje naraste. Njih 130 miliona spale dnevno jednu Perucicu ali nece ni milimetra da odstupe od svojih tradicija i navika. To meni nije ekologija. To je jos jedan primjer licimjerstva o kome sam pisao. Moze eklogija, ali ako ne dira nas stil zivljenja.

Prvo sam ti bio objavio komentar, a onda poslije razmisljam "...pa cekaj, pa ovo je moj blog, a ne demokratija...". Onda sam ga obrisao. Konstruktivnu kritiku cu objaviti uvvijek, to moze samo da popravi moje pisanje, ali rekla-kazala-procitao ja na netu-novinama-vidio na TV-u nece proci i bice obrisano.

 
Back To Top