Osaka

Opet nešto od ljetos, "Naftalin-komerc" radi - Osaka. Alternativni centar Japana, kulture ovog naroda, po svemu kontra Tokya.


Najjednostavniji primjer - u Tokyu se na pokretnim stepenicama staje lijevo ako ti se ne žuri tako da desnom stranom mogu da protrče ovi kojima gori pod guzicom. U Osaki i okolini - kontra, naravno, ako ti nije frka staješ desno, a ovi što su zaboravili da isključe peglu prolaze lijevom stranom. Klasika, kao Bitlsi i Stonsi, Zvezda i Partizan, Imperijai Pobunjenici, vječito rivalstvo vlada između ova dva grada i cijelih regija koje ih okružuju. Predrasude kažu da su ovi iz Kantoa (regije oko Tokya) kao roboti, uštogljeni, samo rade i ne žive svoj život (100% tačno, ako se mene pita), a ovi iz Kansaija (regije oko Osake) su opušteniji, ali i neradnici i zajebanti (nemam dovoljno uzorka da bih lično potvrdio ili opovrgao ovu statistiku). Ja bih rekao da ima istine u ovome, samo mi nije jasno kako to da kad neko iz Kansaija dođe da radi u Tokyo, kakvih je mnogo, da li on i tada postaje uštogljen i robot? I obratno, naravno? Zanimljiva tema....

Uglavnom, imamo pokazatelja da su neke od predrasuda koje sam gore naveo možda tačne. Upitali smo na japanskom ili engleskom par puta prolaznike za savjet, i u svim slučajevima ljudi su nam pomogli puno više i srdačnije nego inače u Tokyu. Jedan momak nas je čak poveo do stanice koju smo tražili usput ćaskajući s nama o tome ko smo i odakle smo na poprilično dobrom engleskom, a što je možda i važnije, nije se ustručavao da ga priča. U Tokyu će neko rijetko znati da vam se obrati, u najboljem slučaju ća vam odgovarati samo na japanskom, a nerijetko će ignorisati svako vaše "excuse me" ili čak i japansku verziju istog "sumimasen" i samo proći pored vas praveći se da vas nije čuo. Jer ako vas nije čuo, ne mora da vam se obrati i možda ispadne inferioran jer ne govori ili ne govori dovoljno dobro jezik kojim mu se obraćate. A oni ovdje baaaaaš ne vole da ispadnu inferiorni. Da me se ne shvati pogrešno, ne kažem da su Tokijoiti (stanovnici Tokya) papci, a ovi iz Osake svi redom teške ljudine, nema generalizovanja, nikad ni nigdje. U Tokiju smo upoznali vojsku dobrih ljudi, ali se desi i da te iskuliraju bez potrebe. U Osaki nam se to nije desilo, ne kažem da su jedni crni, a drugi bijeli, ali jedna fina razlika je uočljiva u sivilu....

Tako da smo pomalo oduševljeni Osakom što se tiče ljudi koje smo tamo sreli, malo sporiji grad i opušteniji ljudi od ovih ovdje. Ali, Osaka ima i svojih mana. U Tokyu imate 2 velike i nekoliko manjih željezničkih kompanija, a dvije najveće (JR East i Tokyo Metro) vas mogu odvesti maltene bilo gdje u gradu. Da stvar bude još lakša, postoje dvije čip kartice koje napuniš parama i poslije samo prislanjaš na naplatnu rampu kod izlaza iz stanice, tako da ako imaš jednu od tih kartica i para na njoj, u ovom gradu ne moraš da brineš o tome koja linija koje kompanije vozi gdje, samo prislanjaj (divan imperativ, zar ne?). U Osaki ima nekoliko željezničkih kompanija koje imaju sličan sistem međusobno kompatibilne naplatne kartice, ali naše iz Tokya ne važe, pa gdje god kreneš, moraš paziti i mozgati kako i kojom firmom do tamo ideš, od koliko da kupiš kartu, onda aparati za kupovinu karata su različiti, natpisa na latnici iliti romađiju kako je ovdje zovu nema svugdje...

Ukratko, naporno je, napornije nego u Tokyu. Ali zato je grad stvarno lijep, širi, manje nebodera, nekako topliji, bar tako turisti izgleda. Blizu našeg hotela se nalazi ova preopaka zgrada, Umeda sky building, dva međusobno povezana tornja sa opservatorijom na vrhu do koje se stiže dijagonalnim pokretnim stepenicama kroz sredinu zgrade, ludilo. Pogled sa nekih 150 metara na ništa ispod sebe dok gudiš uz eskalator je neprocjenljiv.

Odozgo se super vidi grad, a pošto je u 2. SR cijeli grad doživio američku verziju bager revolucije tj. maltene bio poravnan sa zemljom, nekih bitnih istorijskih građevina i nema. Na slici se vidi jedan dašak tradicionalnog Japana u moru betona, dvorac Osaka, iako je i ovo što vidite betonska rekonstrukcija originalnog dvorca koji je nastao u 16. vijeku, pretrpio mnoge opsade, zemljotrese, nekoliko požara, čak i savezničko bombardovanje '45. da bi u devedesetim bio u toliko lošem stanju da je odlučeno da se ponovo izgradi.
Svejedno, super izgleda, kontrast koji daje ovaj dvorac i moderna arhitektura oko njega je....ne znam koja je riječ prava.....sjajan, odličan....tako nešto....

Ostatak vremena u gradu smo proveli u jelu i smucanju, Osaka je poznata po svojoj kuhinji i lokalnim specijalitetima, najpoznatije je nešto što ima elemente kajgane, salate i pašte, na japanskom - okonomiyaki. Zanimljivo, sama riječ u prevodu znači peci(kuvaj) šta god hoćeš, po meni karakteristika japanske kuhinje i još nekih aspekata njihove kulture poput oblačenja na primjer. Umutiš rijetku prevrtu od jaja i brašna, baciš na platu od šporeta nasjeckani kupus preko kojeg naliješ smjesu, malo prevrćeš, dodaš malo skuvane pašte, mesa ili morskih proizvoda, šta več nađeš u frižideru, opet malo prevrćeš i gotovo. Varijacija na temu je bezbroj, finalni proizvod nije loš, pogotovo kad se malo navikneš na japansku kuhinju....


Dok smo još kod kuhinje, u ovom dijelu Japana kolače ukrase zlatom, pravim zlatom, ne nekom imitacijom, i to zlato poslije jedeš. Tako da sada sve troje možemo da tvrdimo da s..emo suvo zlato.


Evo i slika da dokaže, obratiti pažnju na mrvice i listiće preko čokolade...


Zamalo zaboravih, Andrej i ja smo stigli do Osaka akvarijuma dok je Veri bila na konferenciji zbog koje smo se ovamo i zaputili. Akvarijum ima odličnu tematiku i još bolju postavku, jedan je od većih u svijetu. Zanimljivo je da je u izgradnji iskorišteno 314 tona akrilnog stakla što iznosi 1,5 puta svjetske godišnje proizvodnje. Ribica svakojakih, malih, velikih, srednjih, debelih, tankih, mante i ajkule duge po nekoliko metara, krokodili, kornjače, vidre, svega..

Na putu do tamo se moglo vidjeti i par zanimljivih naziva firmi, šta mislite kako bi ova firma prošla kod nas.....ili zamislite javljanje na telefon kad vas nazove neko iz te firme ("...dobar dan, ovdje Mile iz Kurza"), bilo bi veselo...još jedna japanska firma pored piva Yebisu, mnogih Kitamura, Kuronekoa (prefiks ili sufiks "kuro" dolazi od kuroi - crno, a prefiks ili sufiks "kita" znači sjever, oboje se često mogu naći u japanskim imenima), koja ne bi imala prođu u slavenskim zemljama, sad evo i Quraz dodajem na listu...

Toliko o Osaki, fino bilo, sumnjam da ćemo opet do tamo, ali opet, sve je moguće.