Poslije 3 mjeseca vijanja provajdera, vaganja cijena, paketa, dobijenih i nedobijenih dopisnica sa obavještenjima od telekoma, uveli smo internet!!!
ADSL, režžžžže! Našoj sreći nikad kraja. Slušamo Big dok se muvamo po kući. Život još malo pa normalan. Nevjerovatno....
Sad nema prepreke da nesto napišem, pa prelazim na sljedeću, pomalo smrdljivu, temu.
Na slici je dorijan, velika bodljikava vrsta voća iz okoline, domovina Malezija i Indonezija, mada ga ima najviše na Tajlandu. Neki ga obožavaju, a neki mu ne mogu prići.
Zašto? Smrdi! Puno!
Nismo probavali, ali oni koji mogu da prevaziđe miris kažu da je ukus super. Nadimak mu je "king of fruit", pa kad je kralj voća, mora da je ukus dobar. Nažalost, smrdi kao štala, svinjac, septička, trula jaja i vojnička čizma zajedno. U prodavnicama uglavnom stoji izdvojen koliko god prostor dozvoljava da ne bi tjerao kupce. Cijena mu je trenutno malo vrišteća (3500 yena komad, izađe cca. 42km), ali kad malo padne ovog ljeta, probaćemo ga pa makar nas muve žive oglodale.
Inače, ispod je slika skinuta sa neta, ova je iz Singapura. Toliko smrdi da ga je u zemljama u kojima se prodaje zabranjeno unositi u javni prevoz, restorane, uglavnom sva javna mjesta. Evo dokaza...
Povratak (p)otpisanih + Dorijan al' nije Grej
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
1 Comment:
HA HA HA koje ludilo.
Post a Comment