www.japanci.blogspot.com

Happy shopperz

Za novu godinu i ovdje, kao i na cijeloj planeti, svi polude za kupovinom. Kad mogu ljudi u Bosni i našoj okolini, što ne bi mogli superbogati Japanci. Ali, oni ne bi bili oni kad ne bi imali nešto nesvakidašnje.



Tamo negdje početkom januara, čekajući da se otvori jedna od OIOI robnih kuća, japanskog lanca robnih kuća ekskluzivne garderobe, obuće i raznih sitnica, naletim na kolone od po par desetina do par stotina ljudi kako čekaju da se razne robne kuće otvore. Odmah mi je sinulo, fukubukuro.

Nekad piše i na engleskom lucky ili happy bag. Fora je da za neku cifru dobijaš višestruko vrijedniji sadržaj kese, s tim što šta je unutra možeš da saznaš tek kad izađeš iz "Boske". Pa kome se posreći. Sadržaj je tako sastavljen da odgovara polu i određenoj veličini, tako da s malo sreće za npr. 100 EUR mo
žete dobiti odjeće svoje veličine u vrijednosti od recimo 200-400 EUR, a sad što se tiče boja i dezena, kako vas zakači. Šta vam ne odgovara, staviš na neku internet prodaju i opet ti se isplati kad sve zbrojiš. Sjajno zar ne?

Red pred vratima je bio ogroman, savio se iza ćoška ulice i na kraju sam vidio da je bio dug nekih 200 metara, a pred robnom kućom je bio "uzmijen" u bar 5 paralelnih redova. Nekih 20 minuta pred zvanično otvaranje prvi ulaze unutra ljudi koji su to pravo platili i imaju prednost da u tih 15-20 minuta stignu do kesa i, poslije malo mućkanja ne bi li se po težini i zvukovima moglo naslutiti šta je unutra, prvi pokupuju one najbolje. Poslije su naišle horde nas, smrtnika, i glodale ono što je od j***ne aristokratije ostalo.

Na slikama vam pokazujem par happy shopper-a kako sretni i zadovoljni, sa svojih 5-6 kesa kupljenih za manje od 20 minuta otkako se OIOI otvorio odlaze kućama na nagradno izvlačenje stvari iz kesa.





Ja sam sačekao da sav taj plebes uđe šijući kafu u obližnjem "Starbaksu" i opet stigao da kupim ono po šta sa krenuo. Ne znam, možda je njima, kao Englezima, užitak baš to stajanje u redu i iščekivanje....

Znam da meni nije......

::: back TO top :::

2 Comments:

Putnik Namjernik said...

Vidi se da nikad nisu kao izbjeglice stajali u redu pred crvenim krstom/polumjesecom.
Ko je ovo dozivio,i najobicniju samoposlugu dozivljava na nervnoj bazi.

Gazda bloga said...

Jako dobro primjeceno. Nisam bio u izbjeglistvu, ali se sjecam tih ljudi kako stoje u redovima pred Crvenim krstom i slicnim mjestima, a sjecam se i redova u vrijeme ekonomske stabilizacije ranih osamdesetih...

Ne znaju oni za takve stvari, bar ne ove generacije rodjene poslije WWII.

 
Back To Top