www.japanci.blogspot.com

Opet muda pod bubrege

Ali bukvalno... U magnovenju koje je prouzrokovalo prerano ustajanje u prvu smjenu, kupujući nešto za piće u lokalnom kombiniju (prodavnici), u frizu među flašama ugledam natpis "Guts"...

Odmah sam kupio "Guts", morao sam...ipak na etiketi piše "For man who has passion", a ko to ima strašniji od homo balkanikusa, znamo svi da je kod nas dovoljno pola metra zemlje sa pogrešne strane međe pa da sikira sjevne na oca, brata, komšiju, rođaka....


Uglavnom "Guts" nije nešto, enerdži drink
sa malo sode...citiraću rečenicu koja ide poslije "A sad će vam meri pokazati kako se žvaće žvaka" u "Tri karte za Holivud" Bote Nikolića - govno ko govno...samo slatko...

A ima toga još, jedan od najprodavanijih izotoničkih napitaka u Japanu se zove ni manje ni više nego znoj - "Pocari Sweat"! I tu nije kraj, povodom muzičkog festivala "Summer So
nic" koji se održavao na stanici na kojoj radim, cijeli kraj su oblijepili reklamama sa još luđim sloganom "Enyoj your sweat!"....


Luda kuća...

A da to nije ni vrh ledenog brijega ludih pića, jela slatkiša i ostalog u Japanu, pokazaće i ovaj citat iz Metroplois magazina:
A canned eel drink called Unagi Nobori (Surging Eel) went on the market as temperatures rose in Japan.

“It’s mainly for men who are exhausted by the summer heat,” said a spokesman for Japan Tobacco, which p
roduces the beverage. Guess it’s too hot for some guys’ eels to surge.

At the Ice Cream Expo in Yokohama, some pretty bizarre flavors were rolled out, including ox tongue, sea urchin, eel and horse sashimi. Awesome… two scoops of raw horse, please!
Znači kad si žedan, otvoriš sebi jednu "Zapetu jegulju" i osvježiš se... Pitam se kako bi to išlo sa našim zidarima, zamisli kako 10 lola salijeva ploču na plus 40 uz pjesmu i umjesto ladne "pive" sa uživanjem "tuku" gajbu po gajbu jegulje...ne ide, brate, nikako....

Evo i slike koja pokazuje još jednu ludost, sla
ni sladoled sa ukusom čili papričica...ima i drugih ukusa, kao što i gornji citat kaže....


::: back TO top :::

4 Comments:

Irina said...

Била сам сасвим заборавила овај блог, па сам га, случајно, опет пронашла. И поштено сам се исмијала. Што се тиче пића - мени, већ пет година далеко од Јапана, ненормално недостаје "Дакара" (карада?) и "Сокенби ћа" (чај је нарочито био добар послије пијанства).

Поздрав,

Veri and Rasho said...

Dobro nam se vratila, Irina! Dakara ubija, Pokari Sweat mi nesto ne sjeda, ne znam zasto, a trosim i Aquarius, Vitamin Water (baziran na Dakari), Gatorade, uopsteno receno navadio sam se na ta izotonicka pica.

Sokenbi cha ne znam sta je, mozda sam nesto promasio, pogledacu po kombinijima...

Mamurluk, pa ne znam jesi li probavala Dekavitu i slicne vitaminse napitke poslije alkohola? Prije par dana se prevrnuo kamion toga pored groblja u Yokohami, tri zombija vidjena kako se kucaju flasicama i pjevaju stare ratne pjesme dok su odlazili prema lokalnom karaoke baru....hehehehe.....Salim se, ali sadrzaj tih malih smedjih bocica stvarno dize iz mrtvih...

A za tvoj drugi komentar, odgovor je ne, nismo stigli do Shizuoke, nije nam usput, ali izletice nesto, bas bi volio da i tamo stignemo.

Hvala za komentare i pozdrave, i tebi zelimo sve najbolje i da se nekad navratis do Japana, cini mi se iz sjetnih komentara da bi to voljela....

R

Irina said...

Ех да, та пића, разноразна... Покар Свет ме нешто нервирао - не знам ни сама зашто... Има доста тих чајева у бочицама, а један од њих је Сокенбића, он је доста таман, има неку баш кафенкасту боју и није баш да изгледа привлачно за попити. Ја ни не знам зашто сам га и како први пут пробала, али касније сам се навукла и пила га у невиђеним количинама. Једном ми долазио један пријатељ из Јапана кући и ја, наравно, наручим омањи контингент сокенби чаја. А већ кући нахвалила пиће до бескраја. Мој брат погледа сумњичаво ону бочицу, па ме погледа са невјерицом и као мало љутито, онда помирише ("Шта је ово ј**оте...), отпије минимални гутљај, и врати ми флашу. Мртав озбиљан само каже: "Ти ниси нормална!" Дакле, што се тиче тог чаја - врло сам субјективна. Али воооолем! :)
У Шизуоку да одете обавезно - мислим да вам је успут када се крене према Нагоји. То је град Фуђи планине. Не кажем да има нешто специјално тамо да се види, али је сасвим другачији шмек, има нешто лијепо морско и лагано у вези тог града. А цио залив (Изу) је крајње симпатичан. И препун оних њихових онсена (бања), ако сте заинтересовани за такво што.
Наравно, сјета ме обузима и недостаје ми Јапан - не да живим у њему опет, већ онако, да ме жеља мине и слично. Нарочито у овој досадној Енглеској...
Још један поздрав и настави да пишеш - стварно су сјајни коментари. Можда их још сад прочитам па напишем и своје мисли на одређене теме.

Veri and Rasho said...

Slicno sam odreagovao na prvo kusanje zelenog caja...a sad mi je to najnormalniji ukus, sta ti je navika...

A za Izu cemo da stignemo, zamalo smo otisli ove godine, ali smo deficitarni sa slobodnim vikendima pa nista od kupanja. Mozda odemom na neko ronjenje iduce godine, vidjecemo...

 
Back To Top