Interveniši, bre, Rade, ogloda me....

U naslovu antologijska rečenica iz "Kako je propao RNR", pa možete da naslutite da je tema naše današnje emisije plava strana svijeta - pljuvanje po policiji. Već sam pisao o ubistvu Lindsey Ann Hawker u postu "Čašu meda jošt niko ne popi...". Njen ubica Tatsuya Ichihashi je i dalje na slobodi uprkos svakodnevnim protestima široke gastarbajterske populacije i razno-raznih anglo-saksonskih zvaničnika svih nivoa, a upitno je koliko Japanska policija uopšte radi na tome da ga uhvati.

Upitno je da li Japanska policija uopšte išta radi.

Njihova uloga je svedena na pomaganje narodu da se orijentiše u ovom 35 milionskom mravinjaku od grada u kojem ulice nemaju imena (objašnjenja slijede dole), provjerava bicikliste da nisu slučajno ukrali ono što imaju među nogama (bicikle, ne to na šta ste pomislili) i na sve moguće načine maltretiraju strance koje dobar dio Japanaca smatra samim sotonom ili bar njegovim bratom od strica i izvorom sveg kriminala u državi (u čemu ima nešto istine). Ukratko, Japanski policajac je sposoban bar koliko i Clancy "Chief" Wiggum iz Simpsona, ako ne i sposobniji za činjenicu da nije animirani lik sa ekrana već postoji u krvi i sušiju.

Znači, dotični Tatsuya je pobjegao devetorici, a po nekim izvještajima dvanaestorici policajaca, koji su ga čekali ispred kuće u kojoj je živio i to bosonog preskačući ograde susjednih dvorišta u bijegu. Navodno, policajci su ga koji sekund kasnije ugledali i ganjali, ali im je "bosonogo djetinjstvo" pobjegao. Vjerovatno je imao istu prednost tih bosih nogu nad patikama koju je iskoristio veliki Abebe Bikila da pobjedi u maratonu na Olimpijadi u Rimu 1960. i postao prvi Afrikanac - osvajač zlatne medalje. Uglavnom, od tada ga, kao, traže, a njega, kao, nema nigdje. Ovih dana je nadležna policijska stanica oblijepila grad novim posterom sa njegovim mogućim izmjenjenim izgledom kao metroseksualac, ali i djevojka. Sve ovo ima smisla kao i traženje Radovana Karadžića na njegovoj Paljanskoj kućnoj adresi jer je očito da nema prave političke volje da se dečko nađe. Pa tek je godinu dana otkako je u bjekstvu, rano je, pričekajte malo. Svima bi laknulo kad bi se on po običaju Japanskih kriminalaca sam ubio iz sramote zbog onoga što je uradio, ali to nikako da se desi. Ako se stvarno krije u radeći u nekom od gay klubova, što je moguć scenario, uživa zaštitu poslodavaca koji sa policijom imaju odnos "ne diram te, ne diraš me". To jest, ako se u tim barovima "ne talasa" previše, droga i prostitucija drži iole prikrivenim, policija radi svoj posao patrolirajući ulicom i ostavljajući unutrašnjost lokala na miru.

E sad, ta ista policija, samo u Osaki, je prije neki dan podigla nenormalnu "dževu" da uhapsi tada neidentifikovanog vozača koji je jurio po gradu "ludo i brzo" i nije se zaustavljao na semaforima. Duboku udahnite, 1 helikopter, 460 patrolnih vozila i više od 2400 policajaca su pokušavali puna 2 sata da ga zaustave, da bi na kraju vozač "poljubio" noseći stub nadvožnjaka i tako se sve završilo! Na kraju se ispostavilo da je unutra bio Hirofumi Fukuda koji je 21. januara udario policajca i od tada je u bjekstvu. Da li neko pred očima vidi ganjanje Džejka i Elvuda od strane Čikaške policije sa kraja filma "Blues Brothers", do tada najskuplja jurnjava autima ikada snimljena za potrebe filma? Ja vidim, a za one mlađe koji ne pamte kultni originalni film iz davnih osamdesetih, tu je GoogleVideo da pomogne...



A sad o nepostojećim imenima ulica u Japanu. Kao da korištene hiljada kanjija nije dovoljno da zakomplikuje snalaženje u Japanu, ovdje se koristi katastrofalan sistem dodjele adresa. Umjesto našeg poretka koji odgovara slijedu ime primaoca-ulica i broj-grad-drzava, ovdje adrese izgledaju otprilike ime primaoca-prefektura-grad ili opština (u slučaju da je grad podjeljen na njih više)-gradski blok-broj zgrade. I redoslijed i sastav same adrese je potpuno naopak svemu na šta smo mi navikli, od veće lokacije ka manjoj. Ne moram da vam pričam da kad stigneš na neku stanicu i trebaš da nađeš nešto, a nemaš isprintanu kartu ili GPS u dupetu da te vodi, osuđen si na propast ako ne nađeš koban, malu policijsku stanicu nekad veličine većeg kioska da ti oni pomognu. U tome su dobri, moram priznati. Njihovi blokovi nisu određeni po nekom pravilu, tako da bez policajca, karte i nešto znanja Japanskog (lijevo, desno i naprijed), sati traganja su pred vama.

Kad kažem da Japanska policija samo ganja kradljivce bicikala, mene su prije neki dan zaustavila njih, ni manje ni više, nego četvorica. I onda su me provjeravali. A kao u inat, nisam ponio nikakve dokumente, što je već samo po sebi prestup, bicikl nije registrovan na moje ime (da, ovdje se bicikli registruju, mada nije obavezno), a izgledam sumnjivo - stranac sam! Poslije desetak minuta objašnjavanja ko sam i šta radim, dojavljivanja mojih podataka preko radija, pušten sam uz prekoran pogled najvišeg čina u patroli (očito po najvećem broju zvjezdica na kragni i odnosu ostalih u patroli prema tom prdežu u uniformi latinoameričkog kontra-admirala).

Sve u svemu, izreka "mlaćenje prazne slame" i dijagnoza pes plannus iliti ravni tabani traže redefinisanje kad su Japaski policajci u pitanju i počinjem da shvatam da su policije širom svijeta sve iste, nema tu neke fundamentalne razlike. Samo uniforme, jezici i oprema, a kljun ostaje kljun, traži hlad i čeka da se neko ne veže, kao ovaj "inspektor Nagib" koji pod hladom Japanskog ekvivalenta našoj lipi čeka da na ulazu u Ginzu neko malo "prećera kroza žuto pa da ga ustavi i zatraži papjere"...

Za kraj, meni najšokantniji balkanski policijski video klip u kojem dva jako kreativna prašinara igraju badmingtona palicama dok neko ne naiđe....uživajte...

::: back TO top :::