Nagoya (prvi dio)

Poslije nekog vremena, malo nedostatka inspiracije, malo više nedostatka slobodnog vremena, zasjeo sam k'o nesvrstani da nešto napišem. Događaja ima, i više nego inače, a i ovaj post iz Nagoye ću da podijelim u više dijelova pošto je previše događaja i slika za jedan post...



Dakle, tamo negdje početkom aprila smo išli kod prijatelja u Nagoyu, grad Toyote, Piksija i lignji. Bilo je preeeeejako, predobro. Do tamo smo odlučili da putujemo u stilu, šinkansenom ("onim" Japanskim brzim vozom). Uzeli smo karte za neznatno sporiji "hikari" (270 km/h) umjesto 30 km/h bržeg "nozomi", bolje nam se uklapao u raspored, ali je osjećaj i komfor isti. Ja sam već imao to zadovoljstvo, ali Veri i Andreju je bio prvi put. Kao što sam već napisao, toliko je taj voz i vožnja sa njim zgodna, udobna, nema komentara. Za ručak smo uzeli i tradicionalni obrok u takvim prilikama, ekiben, hibrid nastao od riječi eki - stanica i ben - pocetak riječi bento - japanski zapakovani ručak.



Do Nagoye se prolazi južno od Mount Fuji-ja koji je taj dan bio vidljiv, upotpunjavajući ionako idealan dan za putovanje. Sve se poklopilo....

Po dolasku smo otišli u Meiji-mura, nešto što bi se moglo protumačiti kao etno-selo iz Meiji ere, tj. kraja 19. i početka 20. vijeka. Nije nam to izgledalo nešto strava na prospektu, ali se ispostavilo kao divno mjesto. Poslije dogo vremena, tu smo čuli nešto što smo smo zaboravili da postoji i kako zvuči. Tišinu....



Sve se dešavalo u vrijeme hanamija i sakure je bilo svuda oko nas. Na ulazu nas docekuje parnjača koja vozi po parku, ali mi idemo pješke do prve zgrade, ostataka Imperial Hotela koji je napravio čuveni Frank Lloyd Wright. U Meiji Muru je prenesena fontana i dio fasade iz Tokya kada je u sedamdesetim godinama rušena stara zgrada hotela. preko puta se nalaze razne zgrade iz Meiji ere kao što su sudnica, zatvor, pošta, čak i crkva, zatim javno kupatilo za pranje nogu (?!, ukratko radi se o buretu napunjenom toplom vodom sa stolicama okolo, slika je gore iznad ove sakure desno), brijačnica, kabuki (Japansko tradicionalno pozorište), stari tramvaji i vozovi, bicikli.

Sve prepuno namještaja i predmeta sa početka prošlog vijeka...

Japanci kao Japanci, išli su do takvih detalja da je policajac na dužnosti bio obučen u uniformu iz tog doba, nosio je sablju i veeelike brkove kakve ovdje ljudi obično ne nose. Ima i spremnu kapu identičnu svojoj za djecu koja lude da se slikaju sa njom. SIjalica u jednoj od kuća je takođe u starinskom stilu i daje neku žmirkavu tamnožutu svijetlost, ma na sve se mislilo.

Odlazimo iz Meiji Mure poslije cijelog dana provedenog u miru i tišini, uz ptice i sakuru suda oko nas.


Vozeći se do kuće domaćina prolazimo pored nekog pogona Toyote na kojem još stoji stari Toyota logo ispisan katakanom. Kad je tridesetih godina prošlog vijeka Sakići Toyoda poslao sina Kiićira u Ameriku i Evropu da "ošmeka" kako se tamo prave auti, nastala je Toyota Motor Corporation. Nekih 30.000 raznih prijedloga je pregledano da bi se odabrao vizuelni identite kompanije i pobijedio je natpis Toyota katakanom umjesto prezimena osnivača Toyoda iz razloga što im je Toyota bolje zvučalo, a i kad se piše Toyota katakanom, koristi se 8 poteza što je ovdje sretan broj. Istorija je pokazala da je bio sretan...

Toliko o našem prvom danu u Nagoyi, brzo će i nastavak, a na dnu posta evo malo slika bez priče.....

::: back TO top :::