www.japanci.blogspot.com

Zec, lisica, jarebica.....




I ovo je malo zastarilo, ali fotke su stvarno zanimljive pa nisam mogao da ih izostavim.

Dakle, Japanci su ludi za kućnim ljubimcima, i to pogotovo u Tokyu i velikim gradovima. Ali šta se sve ovdje smatra kućnim ljubimcem, to je već druga priča.

Prije nekog vremena krenem na neki sajam zimske opreme, ali pošto se tu nije moglo prići od gužve, završim na nekom sajmu kućih ljubimaca.

I ne žalim....




Šta se tu sve moglo vidjeti, prosudite sami. A još mi nisu sve fotke ni uspjele, poznati problem sa treskavim rukama (jedna loza uz jutranju kafu rješava problem, znam sve, ali ne ide mi ni to).


Svugdje su bili postavljeni veliki kavezi sa nekim životinjkama u koje možeš da uđeš i malo da ih gnjaviš, ali
redovi su bili predugi da bih to čekao, a i ovako se imalo šta vidjeti...



Gmizavci, akvarijumi sa svim i svačim, ptice, papagaji, mali sisari, mačke, psi, ali i manje uobičajene životinje-kućni ljubimci kao što su orlovi, sove, neke tropske ptice opakog izgleda i još opasnijeg kljuna, pingvini, lasice, zečevi, prasići, kornjače od po stotinjak kila, pitoni "sa šarom na baklave", insekti živi i mrtvi....




Ovdje je najnormalniji dječiji kućni ljubimac jelenak, koga prepariranog vidite na ovom kolažu zajedno sa još nekim ogromnim rogatim insektima kojima ne znam imena.

Djeca vole tog jelenka, maze ga po rukama kao da je to najmaznija mačka na svijetu ili neki kudravi Les
i.

A evo i jednog od spomenutih orlova...




Među izložbenim štandovima su bila postavljena nekakva ograđena mjesta u kojima možeš da uđeš, slikaš se i poigraš sa životinjama.

Kornjače, pingvini i pitoni su bili teška atrakcija. U jednom od takvih štandova m
ogao si da uđeš i 10 minuta držiš ruke u akvarijumu sa nekim malim ribicama koje ti ogrickaju mrtvu kožicu sa ruku, samo je tu bio red od pola sata, nije mi se dalo čekati.



Svako malo hostese provedu ili pronesu po dvadestetak puća, mačaka, zecova.

Ali "zvijezde Granda" tog dana su bile neke jadne pudlice ofarbane u neke šizike, u stil davno zaboravljen, izgubljen između Zorice Brunclik iz devedesetih (Miroljube, izvini, morao sam) i Sindi Loper iz ranih osamdesetih.

Jadne cuke.

::: back TO top :::

1 Comment:

MikiMix said...

Pronašao sam vaš blog i mogu vam reći da mi se sviđa. Super vam je taj Japan, mislim da bi i meni odgovarao.
Moraću početi razmišljati o turističkoj posjeti.
Pozdrav JAPANCIMA od Miki-ja i raje iz ROCK-a!
Javite se!
http://www.mikimiks.blogspot.com/

 
Back To Top