Ko kosi, ko vodu nosi

Danas je nedjelja i kroz prozor gledamo trening univerzitetskog fudbalskog tima, teren nam je pod prozorom novog stana. Sve bi bilo kao u svakoj drugoj drzavi, hrpa klinaca čvrka loptu po prašini, ali je Japan i ovo začinio svojom specifičnom "žličicom Vegete"...

Naime, dok dečki mlate po balunu, organizovano, ali i vidno nevješto, na terenu nisu samo oni. Haj'mo ispočetka, kad smo se tek uselili, vidimo grupu momaka i djevojčica u istovjetnim trenerkama kluba, odmah sam se zapitao otkud curice u uniformi nekog FK? Nije ih bilo dovoljno za jednu ekipu tako da je logično objašnjenje da su one dio ženskog tima otpalo u startu. Mješoviti fudbalski klub, za tako nešto nikada nisam čuo, ali sve je moguće s ove strane Pacifika?

Nije trebalo dugo, a rješenje se ukazalo k'o Gospa Hercegovcu. Prvi trening, dolaze svi na teren, trener (klinac kao i ostali, samo stariji) održi neku govoranciju, dečki kreću na trčanje i zagrijavanje, a seke stoje i gledaju nosajući uokolo neke gajbe sa odjećom, flaše sa vodom, lopte, itd. Zagrijava gotova, podijele se momci na dvije ekipe i udri, a curice na požarna mjesta. Po jedna iza oba gola, po dvije sa strane terena, pa kako lopta izleti iz terena, a one trk po nju, polomiše noge....koji je ovo k...hm.....karfiol?

Mislim, svugdje ima curica koje se motaju oko sportista, potpuno normalna stvar, pomislim. Ameri su to institucionalizovali u čirliderke, u modernim medijima (s pravom?) prikazanim kao hrpa slatkica sa po ljeljkom između ušiju i jednom željom - biti cura kapitena lokalnog tima i sa dotičnim Džonijem odjahati u zalazak sunca, izroditi krdo djece i živjeti sretno u svom malom gradu na srednjem zapadu dok se boje na televizoru koji prikazuje ovakva "american dream" litanja ne rastope. Stoji. Kod nas su stvari malo liberalnije što se tiče organizacije, nema sličnih institucija, ali uvijek postoji nekakva grupica zainteresovanih curica koje interesuju sportisti. I s pravom.

Ali ovo je stvarno previše! Biti tolika ćurka da se učlaniš u sportski klub samo da bi tamo dohvatala lopte, prinosila vodu i raspoređivala čunjeve na cik-cak nekim tršavim šiljokuranima je više nego ponižavajuće. Prije neki dan sam vidio kako jedna curica ima malo ozbiljniju ulogu u timu, pištaljkom je davala znak za start dok su momci istrčavali sprinteve oko čunjeva. Kako li je ona bila ponosna na sebe tog dana, kad samo pomislim, kako li su joj samo zavidile kolegice iz "tima"?

A za naš mili Balkan kažu da je pun muških šovinista, u koje se u poslije ovog primjera rado i sam pribrajam. Da mi je samo da ovo vide kojekakvi nevladini palamudatori iz "gender centara" i ostatak bratije koja bi da jede doniranog ljeba preko pogače. Oni stalno prde u čabar kako se svari rade u Evropi i svijetu, pa evo vam svijet! Druga ekonomija svijeta, kud' ćeš bolje! Ali kako je to skoro neki blog-mudrac rekao, o tome kako se stvari rade u svijetu i Evropi uglavnom ke..ju oni koji mu nisu ni prismrdili, prodavajući nam priču kako je tamo negdje, još dalje od mora, sve ljepše i bolje....

E neće moći, kume, neće oni da genocidišu...