Imali smo posjetu!!! Bila nam je kuma sa momkom, provod je bio super. Iza nas na slici je baklja izgrađena povodom olimpijade 1976. (bar mislim da je bila tad) i prvobitno je trebala da bude uspravna, ali zbog čestih zemljotresa, odlučeno je da je polože. Ovako izgleda još bolje... Slike koje vidite su iz Asakuse, jednog od dijelova grada koji još njeguje duh starog Japana. Taj dio grada je nekada bio centar zabave Tokija, imao je prvo kino i prvu kuglanu, u tim slavnim danima se niz jednu ulicu nije moglo proći po sat vremena. Ali onda je došao TV i ljudi nisu više morali da izlaze po zabavu, tako da se sve smirilo...
Tu se nalazi jedan od većih i bitnijih hramova u gradu, sa lijepom i visokom pagodom. Oko hrama su standardni sadržaji: park, statue Budhe, jezerce sa zlatnim ribicama...
Puno je vjernika i turista, stvarno sa svih strana svijeta. Pješačka uličica koja vodi od glavne ulice do hrama je puna malih prodavnica koje "valjaju" standardne Japanske drangulije turistima: kimona i jukate, ostalu opremu za tradicionalno oblačenje (pojaseve, lepeze, torbice, maramice...), mačeve
(dostojne svakog BL nindže-amatera, prodavac garantuje obrazom da je napravljen od metala!!!), ostale sitnice na temu samurai-nindža-hladno oružje, ali i dosta jeftinog "smeća", kao npr. privjesak za ključeve u obliku mobilnog telefona koji umjesto ekrana ima sat. Pa kao da to ikome treba...
Ali najjači dio izleta je bio vožnja rikšom. Vozač-parip je lijepo namirisan, tradicionalno obučen dečko koji osim što vuče rikšu govori bolji Engleski nego pola poslovnih ljudi, a vučeeeee........Ma nema dalje, za poželjeti takvoga vranca u svojoj ergeli. Momci su nas provezli sporednim uličicama i ispričali o svakoj po nešto. Na slici u pozadini se vidi zgrada "Asahi" pivare koja je pravljena da liči na kriglu piva sa pjenom na vrhu.
Proveli su nas kroz ulicu rakuna ili "tanuki-sana" koji se ovdje smatra životinjom koja donosi sreću, ovaj na slici je porodični "tanuki-san" sa kravatom-muški i pregačom-ženski.Sve vrijeme dok traje vožnja još jedan od njihovih kolega trči uz nas i brine za ostali saobraćaj, jer oni sa ovim ulijeću na normalnu ulicu, među aute i kamione. I još smješnije, oni svi rade za firmu koja se bavi turističkim vožnjama rikšom, dobiješ lijepo račun od njih. Dole vidite unutrašnjost hrama i sveštenika koji čita molitvu.Da ne bude zabune, ono na zidu nije kukasti krst koji je bio simbol nacizma, već jedan od simbola budizma. Razlika je slabo primjetna, ali postoji - okrenut je u suprotnu stranu od nacističkog.
Iiiiihaaaaaa, Grome, stari moj....
Subscribe to:
Posts (Atom)