www.japanci.blogspot.com

Zimska č(m)arolija

Prekjuče nas je posjetio zlikovac snijeg, podmuklo, preko noći i sa leđa. Padalo je cijelu noć i veći dio dana. Neka 3-4 "santa" bljuzge su se cijeli dan mogle vidjeti po svemu. Bila je nedjelja, ujedno i praznik, a još i snijeg vije, spektakl!

Moj prvi ozbiljniji snijeg otkako sam došao ovamo, i moram priznati da mom sadomazohističkom egu ipak pomalo nedostaju mokre noge, nazeb i snijeg koji uvijek padne sa drveta kad ja prolazim bez šala direktno za vrat.


Kod nas kući radi ovakvih padavina ljudi ne bi skidali ljetne gume ni prestali piti, toliko je bilo očito da će se sve otopiti za dan. Ali, tako bi mi odreagovali, Japanci su druga priča. Kao i sve kod njih, sve mora biti po "PS-u", nema razmišljanja, samo pratiš šta kaže zakon, automoto klub i tradicija. Logiku isljučiti, ako je uopšte ćutite, ili bar staviti na "stand by"...



Masovno su isfurali lance i zveketali sa njima po ulici k'o ciganska zaprega. Većina autobusa, kamiona i kombija, pola auta, sve veriga kroz verigu, pod lancima. Kao da je pola metra snijega na ulici, a "Kozaraputevi" štrajkuju. Japanska posla.


Po gradu se mogao vidjeti pokoji snješko i bunker od snijega u pokušaju, a na obali Edogawe blizu našeg stana, djeca su se sankala iako je padina dugačka svega nekih 10 metara. Viđen je i jedan Đirardeli, pravi adrenalin džanki, kako skija niz te "alpe". Šta ćeš, ne dešava se ovo često.



Snijeg se japanskom pedantnošću čistio ispred kuća i radnji cijeli dan juče, ponegdje i danas. I danas sam vidio jedan auto sa lancima, ali u pokretu pa nema slike. Tolika frka a sunce ionako radi svoj posao punom parom....


Rekao sam da je bio praznik, nekakav dan kojim prosljavljaš kraj zime. U tu čast se prvo ode u hram, što mi nismo uradili. Poslije se za sreću po kući na nekoliko mjesta pobacaju sušena zrna graha, po dvaput, uz neke riječi koje, koliko sam shvatio, znače "Dođi srećo!" ili "Iš zimo!", nisam siguran. To baciš prvo sa praga pred kuću, pa kroz prozor, sljedeća je spavaća, pa dnevna soba. Onda odbrojiš onoliko zrna graha koliko imaš godina, pojedeš i to je to. Neko je morao da glumi đavola, pa je to spalo na mene, a i Andrej se oprobao. Slobodno me od sada zovite Cane Prebranac, živi smo se ismijali na tu konstataciju, pošto smo po prvi put u životu bacali grah, a komšinica Japanka koja nas je u sve ovo uputila je umrla od smijeha kad je čula šta kod nas znači bacati grah. Šta su ti kulturološke razlike...











Uglavnom, taj grah ne možemo drugi dan usisati, nema gdje ga nema, a s bebom u kući ne smijemo dozvoliti da ga ima po podu. Od sada se držimo kandila, tamjana i svijeće...

::: back TO top :::

3 Comments:

Anonymous said...

Hvala na posjetu i zanimljivom komentaru...
Simpatican je ovaj post o prazniku Setsubun -'Izadji, vraze; udji, sreco'. Bas ste se lijepo maskirali, a vidim da i maleni brzo usvaja osnove japanske kulture :-)
Svaka cast !

Nova Varosh said...

Blog je u najmanju ruku zanimljiv:)
Ja sam takodje Banjalucanin, na skolovanju u tudjini, doduse malo sam blize kuci nego vi:)
Moguce je da nisam bas najpazljivije procitao sve postove, ali interesuje me otkud vi tamo, sta radite tamo, kako ste otisli..? Ako je vec bilo rijeci o tome, molim Vas za link.
Sretno!

Veri and Rasho said...

Pozdrav za Novu Varos,

Pazljivo si ti citao, ali o takvim stvarima nisam pisao. Nisam zamislio da ovaj blog puno zadiru u nasu privatnost, do sada sam objavio samo par slika na kojima se vidimo. Ako te bas zanima, posalji komentar sa svojim mejlom, ja cu ti odgovoriti sa tim detaljima na mejl, a komentar sa tvojim mejlom necu objaviti tako da cemo tvoj mejl znati samo mi, nece biti objavljen.

U svakom slucaju pozdrav, sve najbolje i samo hrabro....

R

 
Back To Top