Čoko-moko

Ovo će biti prvi post napisan u potpunosti na mobilnom telefonu. Iz puke dokolice, moram priznati, ali svejedno, da se zna...

Dakle, naša velika Azijska avantura se završava i za 6 dana se vraćamo za Balkanistan, tako da se vidimo. U međuvremenu evo jednog kratkog, pomalo slatkog posta na temu kako sve može da se upropasti, pa i univerzalno prihvaćeni slatkiš kao čokolada. Japanac je talenat kad su u pitanju čudne kombinacije.

Kisela sa ukusom čokolade!

Znam, slažemo se, i voz i stanicu, tako i ja mislim, ali njima ovdje su to sve strane materije koje se, samim tim, kvalifikuju za rubriku: eksperimenti. To bi bilo kao kad bi mi uzeli njihov zeleni čaj i sa njim zakuvali grah sa slaninom i kobasicom kao u nekoj prastaroj drami TV Zagreba koje se kroz maglu sjećam. Mislim da bi nas Japanci tuzili UN-u za svetogrđe kolika bi to za njih bila jeres.

No, oni štancaju brdo gluposti koje su nama potpuno neprimjerene, da pomenem samo Kit-Kat čokoladice u Japanu koje se prave sa aromom bundeve, pomenutog zelenog čaja, metalnih opiljaka i špene, zove i maslačka, gedora, pohovane piletine, ko zna čega ne. Pogledajte ovdje kolekciju raznobojnih Kit-Ketova sa Flickr kolekcije jednog kolege fotografa, mada je on u posljednje vrijeme proširio interesovanje za Kit-Ketove svijeta, mada su definitivno najčudniji Japanski.

Ukus - šta reci, a dan ne preplakati...

Kao da je već u insanu bilo, takav. Ne ide, stvarno. Navikli smo na čudna pića ovdje o čemu je bilo riječi na blogu više puta, ali ovaj put je previše. Ovo nije bilo ni za napoja, mislim da bi te svinje gađale mobilnim kad bi im ovo sasuo u korito.

Držite se standardnog, gospodo Japanci, kola, fanta, sprajt, i ne izmišljati mlaku vodicu u 'ladne dane.

U pauzi od pisanja ovog posta do postavljanja je jedan drugi kolega bloger pisao o bijeloj Fanti Mu-Mu na bazi mlijeka, pogledajte sami...