Ti si šećer, ja sam med....

U ovoj državi se jedu jako čudne stvari, pa zašto bi sladoled bio izuzetak!



Pored svih poznatih brendova sladoleda kojih ovdje ima, imaju i oni svoju verzije. Ovaj put ćemo o njima. Napoznatiji Japanski sladoled je od zelenog čaja - matcha. Nije toliko loš, mada je kod njih sve za naš pojam nedovoljno zašećereno. Naravno, ovdje se jedu uglavnom normalni sladoledi svjetskih ili domaćih proizvođača, klasika tipa vanilija-čokolada sa varijacijama na temu, ali ima i egzotike. I to poprilično egzotične.

Na ovom linku možete naći listu čudnih sladoleda koju je neko sastavio za svoj blog, a koji se svi prodaju u Japanu, na Engleskom je, sorry. Lista sadrži sladolede od lignje i hobotnice, kitovog mesa, piva, sirove konjetine, raznih drugih morskih plodova, uglja (evo i slike sa sajta ove slastičarne da se sami uvjerite da ne lažem) i sličnih nama nenormalnih ukusa. Mi nismo bili toliko vruće mušterije, ali ponešto jesmo probali, pa evo da podijelim utiske.

Dakle, u radnji koju vidite gore prodaju se uglavnom sladoledi od svih mogućih grahovica koje oni ovdje jedu, a pošto nekih nema kod nas, nemam ni prevoda za neke riječi: monaka je sladoled od istoimenog slatkiša koji je azuki grah u sendviču od nekog slatkog hljeba koji se pravi od mochija tj. tucane riže, hojuicha aisu tj. sladoled od pečenog zelenog čaja, sakure (trešnjinog cvijeta za one koji do sada ne znaju), itd. Mi smo uzeli kurogoma - kuglu crnog susama, kuglu praha soje i mislim sakuru.



Opis, pa ni bolje - ni gore, nije to ista kategorija kao naši slatkiši. Najbolje rečeno drugačije. To "drugačije" najbolje ilustruje činjenica da na slici vidite komadiće morskih algi na salveti koje oni gricnu po komadić kada završe sa jednim i prelaze na drugi ukus, navodno da im se ne miješaju ukusi.

Ali dobro je bilo, pogotovo crni susam. I dalje mislim da ću da se držim Jamocca almond fudge u "Baskin & Robbins", najbolji sladoled na svijetu, ali vrijedilo je probati. Možda ćemo nekad opet....

::: back TO top :::