Dodatak:
Ja pisao kako su dvojica kolega već zaglavljivala u bolnici od depresije, a jedan drugi decko iz firme u subotu zapalio roštilj u sobi, zatvorio prozore i nakljukao se tableta za spavanje. Samoubistvo ugljenmonoksidom. xxxxxx-san, sretan ti lov u vječnim lovištima, šteta što si odlučio da nas napustiš, moglo se i drugačije...
Originalni post:
Odmah da se zna, nije hrana u pitanju... Idemo dalje...
Samoubistvo je dio Japanske kulture, ko još nije čuo za harakiri, kolokvijalni izraz za ritualno samoubistvo - seppuku, koje su ratnici ali i dosta obicnog svijeta vršili radi očuvanja časti u porazu ili nekom drugom poniženju? Ili za kamikaze, pilote samoubice iz II SR? Japanske samoubilačke banzai-juriše da bi se izbjegla nečasna predaja?
Poznate stvari iz istorije, čulo se i za neke dogodovštine novijeg datuma. Na primjer grupna samoubistva davljenjem ugljen-monoksidom pomoću briketa za roštilj u autima po šumama oko velikih gradova. Ali, ono što zapanjuje je brojka, već 10 godina zaredom u ovoj zemlji preko 30,000 ljudi godišnje se odlučilo dići ruku, pomenuti roštilj, voz ili ko zna šta drugo na sebe.... Usporedbe radi, kao da jedni Vinkovci (CRO), jedna Dubica (BH) ili cijela jedna Ruma (SER) svake godine nestane s lica planete.
Pita se čovjek zašto? Bogati, bezbrižni, obučeni u potpisane stvari, maltene se može reći bez materijalnih ovozemaljskih briga. One druge, duševne ima svako, tako da o njima nećemo...
Ne znam. Ali znam da sam juče izlazio ne peron voza na stanici na kojoj živimo i u momentu kad je moja glava bila u visini platforme dok sam bezbrižan i zanesen mislima guslao uz pokretne stepenice, zacvilile su kočnice voza, neko je vrisnuo, kao da se čuo i udarac...Uvijek u novinama kažu tup udarac, ne bih se složio...
Neko je skočio pod voz. Naroda na stanici nije bilo baš puno, a zbog blizine voza i samog perona, nije se srećom ništa vidjelo. Na slici gore se vidi ekipa za uklanjanje tijela koja je stigla neviđenom brzinom, za manje od 2 minuta i počela svoju očito dobro uvježbanu rutinu, njih četvorica. Ubrzo je došao jođ jedan radnik sa veeelikom crnom vrećom koja mu se potpuno nemarno vijorila iz ruke kao gusarska zastava na popodnevnom maestralu. Nimalo uviđavno od njih, moram reći, ali nisam ostao da pratim ostatak dešavanja, pun mi je pogibija i smrti i bez mahnitih Japanaca. Svejedno tužno....
Još jedan japanski patent kad je smrt u pitanju je karoshi iliti smrt od pretjeranog rada. Na zapadu je to prevedeno kao burnout. I kod mene u firmi ima kandidata, pretpostavljam u svakoj ovdje. Jedan mladi dečko, možda ima nekih dvadeset i šest-sedam, je skoro bez ikakvog prethodnog upozorenja zaglavio u bolnicu zbog lupanja srca, visokog pritiska, depresije...
Vratio se na posao prije možda deset dana, ali je nastavio po starom, pa je pitanje kad će ovakva epizoda da se ponovo desi. Kad kažem nastavio po starom, mislim na njegove radne navike. Dečko je u firmi kad god dolaziš ili odlaziš, on sjedi na istom mjestu i kucka u laptop. Čak i kad dolazim u noćnu zateknem ga kad dolazim, a kad idem on je još tu i ne pomišlja na odmor. Vikend, šta je to?
Nije jedini, jedan drugi Japanc, podjednako mlad, je već jednom bio na oporavku od godinu dana pošto je u prvoj godini rada u firmi smršao 15 kila (od svojih cirka pedeset i koju) i počeo da pati od nesanice, depresije.....
Sad kad se vratio, postavili ga za šefa jednog malog odjeljenja, tako da se sad opet upinje kao lud, eno ga požutio već k'o limun, samo je pitanje....
Šteta, ne moram da vam pominjem da nijedan od njih dvojice nema djevojku ili nekog privatnog života, prijatelja, nijedan nije iz Tokya tako da nemaju ni porodice ovdje, ništa nemaju....sem posla....
A takvih je ovdje puno, jaaaako puno....Po novinama se vukao slučaj jednog Toyotinog radnika koji je umro u tridesetim od infarkta, a njegova udovica tužila firmu za kompenzaciju koju su oni odbijali isplatiti tvrdeći da on nije radio previše prekovremenih sati mjesec pred smrt. Ispostavilo se da je odradio 108 upisanih sati prekovremenog, a koliko je još ostalo neprijavljenih, ne zna se. A i to znači da je svaki dan maltene duplo ostajao na poslu. Toyota je morala da se izvini i zagrabi u novčanik....
Kao što sam rekao, tužno....jako tužno...
Đisatsu, karoshi i još par Japanskih specijaliteta....+update
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
6 Comments:
Ovaj put se moram sloziti sa tvojim crno-humoristicnim naslovom :-)))
...samo da dopunim sto se tice svjetske crne hronike da ni `olandezi ne kaskaju za ovim hmm sportom iako je eutanazija dozvoljena...buduci da su mentalitetom na "lalashe"(flatlanders)cesto se "mogu naci kako vise medju kobasicama"-DZ.Balasevic .
Psst,nerece kako te(nova) fotokamera sluzi na eS Ka YU forumu(ili mi je to promaklo)?! ;-)
Sluzi odlicno, promaklo ti je....
Zanimljivo je da po broju samoubistava po glavi stanovnika ima zanimljivih drzava ispred Japana, tj. ciljam na Sloveniju...
Bas me iznenadilo kad sam na nekoj statistici nasao da su slovenci u samom vrhu liste....
potpuno se mogu sloziti sa tvojim opisima.Prije 2,5 mjeseca poslovno sam bio u Chino Shi(50km od Matsumoto)30 dana.Decko sa kojim sam suradjivao dolazio bi u firmu oko 8 sati, a odlazio 1za ponoci.Jedan dan nije dosao ,a direktor mi je odgovaorio da je puko glavom od staklena vrata(jest da nosi naocale) tako da je pao u nesvijest i zavrsio sa potresom mozga u bolnici na par dna.
Goran
Ja ovu dvojicu koju sam pominjao gledam svaki dan, samo cekam sta ce da se desi... Nadam se nista jer su obojica OK momci i ne bih volio da zaglave (opet). Mada, sve vise mi se cini da je to samo pitanje vremena....
Sta ces, takav narod, rad nema alternativu za njih...porodica, zabava, odmor, sve je u drugom planu...
Joj, majko Bozja, citam ovo i kontam kako ni kod nas nije situacija nista bolja...radis k'o manijak i vremenom izgubis vezu sa ostatkom svijeta...Samo se nadam da ce nas nash veseli mentalitet sacuvati od pesimizma, depresije i konopceta :)) A rostilj se, ipak, moze mnogo bolje iskoristiti...mislim, kad ga vec zapalis :)
Nikolina
Pricaju japanac i bosanac;
J: Za mene je na prvom mjestu japan, na drugom posao, na trecem porodica.
B: A za mene je na prvom mjestu porodica, na drugom posao a za japan me zaboli ....
Post a Comment