Kyoto

Početkom ovog mjeseca smo draga "svaja" i ja imali priliku da odemo u Kyoto, staru prestolnicu Japana, što se ne propušta. I, na samom početku, po meni i najjači prizor Kyota, a možda i Japana do sada, "Zlatni hram"! Dva sprata su obložena zlatom, što se jasno vidi, a izgleda nestvarno. Najjača fasada koju sam ikada vidio, a nije "Demit"!



Ali, pođimo redom.

Prva građevina koja nas je dočekala po dolasku u grad je Kyoto station. Jak je kontrast u odnosu na hramove i stari Japan koji smo došli da vidimo. Ima dvije robne kuće u vanjskim zidovima a sredina je šuplja i povezana eskalatorima do vrha, mislim da ima sve skupa 14 spratova.







Odmah do stanice se nalazi Kyoto Tower, jedan od najpoznatijih simbola grada. u njemu se nalazi restoran, pivnica i vidikovac, ali nismo ulazili unutra, nije nam izgledalo toliko primamljivo, a i došli smo uglavnom radi drugih stvari. Samo hramova u gradu ima oko 2000!



I odmah u prvom hramu prvoklasan doživljaj! Pošto smo stigli rano ujutru a dva velika hrama se nalaze blizu stanice i otvoreni su tako rano, otiši smo da ih obiđemo. I u prvom hramu u koji smo išli u toku je bila jutarnja molitva. Dvadesetak ljudi, sveštenika i vjernika, ponavljalo je tekst molitve nekim neljudskim mrmljanjem, tako nešto smo oboje
prvi put vidjeli i čuli.

Jako čudno iskustvo za oboje.



U Kyotu se nalazi i jedan od najbitnijih Zen hramova koji je poznat po svojoj kamenoj bašti. Bašte se sastoji od navodno 15 kamenova koji su neravnomjerno raspoređeni po podlozi od bijelog šljunka. Šljunak je "počešljan" u koncentične krugove oko kamenova i unutar ivica bašte. Kažem "navodno 15 kamenova" jer se ih ima 14, a petnaesti može da vidi samo vjernik u dubokoj meditaciji!

Možda, mada pomalo zvuči kao prodavanja nečega pod nešto (što sam fin!?!).

Grad ima toliko puno hramova da se najbitniji samo ne bi mogli obići ni za 7 dana, pa smo morali da odaberemo neke. Ova pagoda iza nas nam se jako svidjela, dio je hrama koji je nekada bio careva palata pa je preseljen na ovu lokaciju i pretvoren u hram poslije manjeg požara.






Podjednako zanimljiva i grandiozna je bila i palata najbitnijeg vladara Japana iz doba šogunata, vođe Tokugawa klana. Palata ima dvije glavne zgrade, ali nije bilo dozvoljeno fotografisanje unutra pa nam morate vjerovati da je zanimljiva. Pod cijele zgrade je od dasaka koje imaju neki mehanizam koji škripi kad se po njima hoda da bi se čulo ako neki uljez uspije da upadne unuutra. I stvarno radi. Svi zidovi su oslikani klasičnim istočnjačkim prizorima (ždralovi, zmajevi, zlatne ribice...), ali je zato vrt koji se nalazi oko hrama najljepši koji sam do sada vidio. Mislio sam da su ti Japanski vrtovi precjenjeni, sad vidim da nisu.





Poslije svih hramova smo malo za promjenu otišli na jedan vidikovac iznad grada gdje se skupljaju divlji majmuni. Možeš da ih hraniš, ali ne dok si među njima, već iz kućice sa rešetkama. Majmuni su tu na slobodi, a ljudi u kavezu. Zanimljiva zamjena mjesta. Rečeno nam je da majmune ne smiješ da gledaš ravno u oči jer onda polude (sjetimo se "Planete majmuna") i budu agresivni i da im ne pokazujemo hranu dok smo među njima da ne
bi bili ujedeni.

A majmuni k'o majmuni, pentraju se, trijebe jedni druge, smiješni...




Na kraju jedan mali detalj koji govori koliko je Japancima bitan cijeli grad i njegova istorija da su zabranili korištenje jarkih boja za reklame tako da je ovdje jedino mjesto na planeti gdje je McDonald's morao odustati od svoje narandžaste podloge logoa. U istoj boji su i većina taksija koji su u Japanu najčešće takođe narandžasti. Čak je i za vrijeme II svjetskog rata bio pošteđen savezničkog bombardovanja da se ne bi oštetili spomenici kulture. A sad znamo i zašto.

::: back TO top :::