Aj kolikaaaa jeeeee, Fujiyama planinaaaaaa...

Išao sam na 3 dana na put sa Japanskom djecom kao učitelj Engleskog i super se proveo. Putovali smo na jedno od 5 jezera u podnožju planine Fuji, zove se Yamanaka, šetali na oko 3000 m ispod samog vrha, obilazili jezero i okolinu koja je puna muzeja.. Sve u svemu super provod. Na ekskurziju od 3 dana za 60 jako mirne djece Japanci vode 7 učitelja Engleskog, 4 normalna nastavnika Japanca iz njihove škole, medicinsku sestru, profesionalnog fotografa i direktora škole!!!
A djeca su ionako premirna i ne prave nikakve probleme. Prejako. Da počnem.


Prvi dan smo stali na pola puta da djeca prave sobu, njihovu domaću tjesteninu, koja je uz rižu najčešći obrok. Otprilike zamjese tjesto od nekog sivog (pretpostavka rižinog) brašna i razvuku kore kao za pitu, ispresavijaju i onda to reckaju laganom satarom na jednake trakice koristeći neku drvenu spravu kao lenjir. Onda se to kuva sa sojinim sosom, dodaju začini, povrće, meso, jaja... Nije loše.


Poslije toga smo išli busom na Fuji planinu, popeli smo se na oko 3000 m i prošetali. Malo smo imali nesreću što je bilo maglovito pa se dolina ispod nas nije vidjela, ali vrh planine se vidio super, još ima snijega po usjecima. Samo tlo uopšte nije kao kod naših planina, Fuji je vulkanskog porijekla pa je skoro gola, nema rastinja, sem neke jadne šumice. Nekako je presurova i sad mi je jasno zašto kažu za Jahorinu da je prelijepa. Iako je motiv Fuji na skoro svim slikama iz Japana i stvarno izgleda strava, izbliza nije tako lijepa.





Ujutru smo išli na orijentaciono hodanje oko jezera i popadali s nogu. Hodali smo nekih 5 sati i tražili orijentire na kojim su ostavljene neke zagoneteke koje djeca trebaju riješiti do cilja. Na jednom mjestu nas je čekao fotograf koji je trebao da slika svaku grupu sa jezerom i planinom u pozadini, ali planina se nije vidjela zbog magle. Baš šteta, vidio sam slike od prošle godine, izgledaju predobro.


Naveče se održavala priredba, mi smo trebali da ocjenimo najbolju tačku, a morali smo i mi nešto spremiti za zadnje veče, tako da smo smuljali skeč koji nije bio baš zanimljiv djeci, ali nije se moglo bolje. Ekipa: Šon koji glumi Goluma iz "Gospodara prstenova", USA; Klenesa koja glumi B. Spirs - pilota; Arlin - catwoman; njena sestra Desi glumi ribu iz filma "Krug"; sve sa Filipina i na kraju ja - master Yoda.

Za utjehu, djeca su skontala ko je ko.


Zadnji dan kampa smo išli na plantažu breskvi i mogli pojesti koliko god možemo. Jedan malenac, moj idol, pojeo 35 komada za 40 - 45 minuta!!! Kralj. Sjedio je opasno blizu mene u busu i preznojavao se tako da sam imao spremnu kesu. Poslije smo išli u jedan muzej napravljen od kupole starog meteorološkog radara koji su oni spustili sa vrha planine.


U muzeju se nalazi hrpa zanimljivih stvari, starih meteoroloških urađaja, sama antena radara se još vrti, možeš da ideš u komoru sa uslovima kao na vrhu planine ( - 20 C plus jak vjetar)...
Meni najjači je pano sa starim fotkama života u objektu, podsjeća me na bivši posao. Naročito harmonikaš, kolege sa aerodroma znaju o kome pričam, samo sumnjam da ovaj sa slike svira " Age of aquarius" na harmonici, takvih je malo.

Treći dan smo napokon ugedali planinu bez magle i oblaka, opasno izgleda. Inače, spavali smo u tradicionalnom Japanskom hotelu i to mi je bilo novo. Podovi su od tatami prostirki, spava se na podu na futonu koji je otprilike kao malo deblji jorgan, jastuk je tvrd i valjda punjen nekim kuglicama, ali ipak je udobno. Imali smo i svoj onsen, tradicionalni bazenčić sa toplom vodom za relaksaciju.

Dogodine, nadam se opet...

::: back TO top :::